Zlatna pravilo dobre isprike: Ona mora biti veća od 'grijeha'

Većina ljudi za sebe tvrdi kako se ne znaju ispričati te da im je to jedna od najtežih stvari koje moraju učiniti, pa čak i u situacijama u kojima znaju da su pogriješili. Zlatno pravilo svake isprike je da ona treba biti veća "grijeha" kojeg ste napravili, kaže psihologica i autorica knjige "5 minuta razgovora mijenjaju vaš odnos", Laurie Puhn.

Ako ponudite polovičnu ili blagu ispriku s kojom želite umanjiti ono što ste učinili, ne samo da ćete uvrijediti onoga kome dajete ispriku, već ćete i dodatno pogoršati situaciju. Umjesto "pa nije to tako strašno","nisam tako mislio" ili "pretjeruješ" recite nešto poput "napravio sam veliku pogrešku" ili "nisam to trebao napraviti".

Priznajte da ste bili u krivu

Ključan dio svake isprike treba biti preuzimanje odgovornosti i priznavanje da ste bili u krivu. Dobra isprika uključit će i razlog zbog kojeg je do pogreške došlo, jer je bez nekog očitog razloga ne možemo razumjeti onoga tko nas je povrijedio. Razlog zbog kojeg ste pogriješili ne smije bit opravdavanje ili izmotavanje, već potpuna istina. Umjesto "Oprosti što sam zaboravio na naš dogovor" recite "zaboravio sam na dogovor jer sam bo zaokupljen drugim stvarima, a to nije bilo u redu od mene".

Nikad ne recite "ali"

Riječ "ali" najčešći je saboter svake isprike, jer uz nju ona zvuči neiskreno i svodi se na prebacivanje krivnje.

Nikada nemojte reći "oprosti što sam zaboravio na večeru, ali trebala si me podsjetiti" jer time pogoršavate problem i pokazujete da smatrate kako ste vi ipak u pravu.

Koristite riječi i geste, a ne novce

Skupocjeni pokloni ne mogu zamijeniti toplu i iskrenu ispriku u kojoj će druga strana na vašem licu i u tonu moći uvidjeti koliko vam je žao. Darovi ne poručuju da vam je žao već se shvaćaju kao mito. Ako želite, pokušajte se iskupiti lijepom gestom ili sitnim poklonom, poput čokolade, no verbalnu ispirku nikako nemojte izostaviti.