Prva u Hrvatskoj: Kujica Šira iz azila želi biti terapijski pas, ali...

Šira, mješanka pronađena kao odbačeno štene u blizini Jadranskog mosta u Zagrebu uskoro će proslaviti prvi rođendan. Iako mlada u životu je prošla mnogo, pa čak i trovanje od kojeg se uspješno oporavila. 

Pas terapeut

Zahvaljujući volonterima iz udruge Kanellos koji su je spasili, njezinoj sadašnjoj vlasnici Tei Selaković koja ju je udomila i mentorici Ireni Petak iz Urban Pet Centra Šira je postala prvi hrvatski pas mješanac iz azila koji obavlja zahtjevnu zadaću – kao terapijski pas pomaže djeci s teškoćama u razvoju. 

Strpljivo čeka dok je djeca češljaju, donosi im loptice, prati ih u hodu, zavlači se u tunel i još mnogo toga. Što god je kojem djetetu potrebno ona mu instinktivno daje.

- Šira je motivator u svim aktivnostima za poticanje razvoja djece s neuromotoričkim rizicima i teškoćama u razvoju. Djecu potiče na aktivno sudjelovanje u ponekad teškim i fizički zahtjevnim vježbama, sve to kroz smijeh i veselje. U tako opuštenoj atmosferi djeca mogu pokazati svoje prave potencijale i puno brže napredovati u svom razvoju - kaže Tea Selaković, Širina vlasnica, profesor rehabilitator koji zajedno sa svojim psom pomaže djeci u Savezu udruga cerebralne i dječje paralize u Zagrebu. 

Kako je sve počelo?

Njihova priča počinje u studenom 2012. godine. Dolaskom krize i gubitkom posla u Udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet u kojoj je dvije godine radila kao savjetnik obiteljima korisnika terapijskih pasa Tea nije očajavala. Odlučila je kako kaže sama sebi stvoriti posao u struci.

- Napravila sam plan, kontaktirala stručne osobe, oformila tim podrške i krenula u potragu za psom - govori Tea. Kaže da to nikako nije mogao biti bilo kakav pas. Uzimajući u obzir činjenicu da će raditi odgovoran i vrlo zahtjevan posao važno je bilo odabrati mladog psa stabilnog karaktera. 

Tolerantan pas

Zahvaljujući prijateljici, volonterki Udruge Kanellos upoznala je Širu, tada šestomjesečnog psa koji je odmah pokazao tolerantnost na različite zvukove, dodire ljudi i ostale karakteristike koje terapijski pas mora zadovoljavati.

- Početkom studenog s mentoricom Irenom Petak došla sam na procjenu mogu li se brinuti o psu, a ubrzo, u dogovoru s Udrugom uzela sam je na probnih dva tjedna kako bi je testirala u različitim situacijama u kući i izvan nje - govori naša sugovornica. 

U dva tjedna zajedno su prošle različite situacije. Od upoznavanja buke u prometu, nepoznatih pasa, ljudi, kišobrana, čudnih zvukova, vatrometa, male djece, starijih osoba sa štapovima i mnogih drugih. U svakoj situaciji Šira je reagirala besprijekorno.

 - Nakon probna dva tjedna i potpisivanja ugovora o udomljenju Šira je došla kod mene - nastavlja Tea.

Šira kao primjer novog hrvatskog modela

Nekoliko tjedna nakon uzimanja Šire uslijedio je poziv Saveza udruga cerebralne i dječje paralize. Tražili su terapeuta. 

- Moj odgovor je bio potvrdan pod uvjetom da je i Šira dobrodošla. Savez je prepoznao važnost ovog inovativnog rada i primio nas - govori naša sugovornica.

Od 1. ožujka rade na Malešnici, trenutno imaju 10 korisnika različitog stupnja teškoća i dobi. Svima je zajedničko veselja prilikom dolaska na igru sa Širom.

Ona je jedinstveni slučaj u Hrvatskoj. Pas mješanac iz azila koji radi kao terapijski pas.

 - Moja vizija je uspostavljanje standarda i modela kroz koji će se spašavat napušteni psi i školovati za terapijske. Na taj način spašavaju se dva života – pas i dijete s teškoćama koje neće morat čekat godinama da dobije svog terapijskog psa kao što je sada slučaj - kaže Tea. 

Kaže da ona ne izmišlja toplu vodu, već je uspješan engleski model odlučila uvesti u Hrvatsku.

Novi model, stari problemi

Ako ste pomislili da u Hrvatskoj jedna lijepa priča može proći bez birokratskih zavrzlama varate se. 

- Problem je što podršku za tako nešto nije lako dobiti. Uspostavljen način dodjele terapijskih pasa više ne zadovoljava potražnju, a odgovorne osobe svim silama se drže starih načina rada i užasno je teško potaknuti ih na nešto novo. Upravo te odgovorne osobe su nositelji Zakona i imaju svu nadležnost izdavanja radnih iskaznica bez kojih pas, unatoč svom školovanju, treningu, ostaje samo kućni ljubimac - govori naša sugovornica.

Važno je dobiti službenu oznaku, ali...

 Dodaje kako joj je važno dobiti službenu oznaku (prsluk) i iskaznicu kako bi s njom mogla ići u javne ustanove, obilaziti djecu i mladež po raznim domovima i školama. 

Šira bi kako doznajemo u rujnu ipak trebala polagati test za terapijskog psa. Nadamo se da će ga i položiti iako njezina vlasnica kaže da nije dobila nikakve upute što njezin pas treba znati te kako će ispit izgledati. 

Napomena: Fotografije djece objavljujemo uz dozvolu profesorice rehabilitatorice Tee Selaković