Ako ne budete znali kodirati ili programirati, smatrat ćete se informatički nepismenim

Današnja djeca žive užurbano, kao i mi odrasli. Traže brzu povratnu informaciju i brze odgovore na svoja pitanja te žele učiti o sadržajima koji su povezani s onim što ih osobno zanima. Najradije i najbolje uče kad im sadržaj prezentiraju u multimedijalnom obliku, s visokom razinom interaktivnosti, a gube interes i pažnju čim im netko ponudi sadržaj s većom količinom "statičnog" teksta. 

To su djeca koja su odrasla s digitalnom tehnologijom i nezamislivo im je provesti dan bez najmanje sat vremena života u nekom virtualnom okruženju. Ono što im je ipak ostalo zajedničko jest da vole stvaranje i učenje u timu.

3D modeliranje i printanje

Često se mogu čuti poruke da djecu  trebamo pripremati za zanimanja koja još niti ne postoje. To je velik izazov, kako za učitelje tako i za djecu. Svakodnevno se stvaraju inovacije koje zahtijevaju nove profile radnika koji će održavati te inovacije i upravljati njima. 

Prema riječima Vlaste Vlahović, profesorice matematike i informatike, već sad je 3D modeliranje i printanje vrlo zastupljeno u nekim djelatnostima. 

- U medicini će, vjerujem, vrlo brzo biti tražen posao proizvodnje zamjenskih organa prilagođenih pacijentu, a u građevinarstvu bi uskoro mogli postojati modelari koji bi izrađivali gotove veće blokove zgrada, čime bi se vrijeme gradnje značajno skratilo - predviđa prof. Vlahović. 

Dodaje kako izrada pametnih uređaja koji nam pomažu u svakodnevnom životu, razvoj robota s umjetnom inteligencijom, chatbotova i slično traži inovativne ljude koji se ne boje zakoračiti u nešto nepoznato nego se vesele nečemu novom i uzbudljivom. Zato je, kaže profesorica Vlahović, potrebno redovito revidirati obrazovne programe i planirati ih tako da prate tehnološki razvoj kako bi današnja djeca bila osposobljena i pripremljena za potrebe budućnosti.

Programeri, robotičari, inovatori...

Djeca su danas pod velikim utjecajem medija. Oduševljeni su instant zvijezdama na YouTubeu i TikToku te influencerima koji zarađuju golem novac. Već u osnovnoškolskoj dobi imaju svoje kanale na društvenim mrežama te pokušavaju prikupiti pretplatnike i lajkove. 

- Kad im prezentiram neke naše projekte iz područja IoT tehnologije, odmah se zaljube u to i mašta samo počne raditi. Vrlo brzo požele biti programeri, robotičari, inovatori, kreatori chatbotova.

Kad na nastavi počnemo s programiranjem, prvo što me pitaju je hoćemo li napraviti neku svoju igru ili aplikaciju za mobitel. Dakle, imaju veliku želju za stvaranjem i prilagođavanjem digitalnih uređaja i aplikacija svojim interesima i potrebama - zaključuje naša sugovornica, koja ujedno vodi CodeClub – besplatni klub programiranja za djecu. 

- Pridružila sam se volonterima koji vode CodeClub prvenstveno zbog dopune nastavnog programa s kojim ne stignem zainteresiranim učenicima proširiti znanje iz kodiranja. Na jednom stručnom usavršavanju čula sam o CodeClubu te me oduševila njihova misija kojom pomažu djeci da uče korak po korak Scratch, HTML & CSS i Python. CodeClub ima razrađen kurikul s pripremljenim projektima iz programiranja, a još izrađujemo animacije, igre i web stranice - rekla nam je profesorica Vlasta Vlahović.

Generacija NOW

S obzirom na to da sudjeluje u gotovo svim projektima Instituta za razvoj i inovativnost mladih (IRIM), prof. Vlahović odlučila je sa svojim učenicima sudjelovati i u projektu Generacija NOW, koji je organiziran u suradnji s Hrvatskim Telekomom, uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja. 

- Kao sudionici dobili smo modernu Internet of Things (IoT) opremu (između ostalog Arduino mikrokontrolere i senzore), besplatan pristup internetu s besplatnim podatkovnim prometom te financijsku donaciju. U sklopu projekta trebali smo izraditi digitalnu igru. Tako mi je jedan dan došla učenica i ispričala da joj se baka požalila kako je jako bole ramena i da joj je liječnik rekao da treba vježbati. A njoj je onda na pamet pala ideja da bi mogla baki napraviti uređaj za razgibavanje, ali da pritom bude i u obliku igre, kako bi se mogla i zabaviti dok svakodnevno vježba s prijateljicama. I tako je nastao LED pad - zabavna igra koja pomaže u razgibavanju i razvijanju refleksa - ponosno priča prof. Vlahović.

Igra je izrađena u obliku okomite interaktivne ploče na kojoj se nalazi 30 gumba i 30 pripadajućih LED dioda. LED diode se nasumično pale te ih je potrebno što prije ugasiti pritiskom na pripadajući gumb. Na kraju svake igre prikazuje se broj uspješno ugašenih dioda u zadanom vremenu, a nakon toga i pohranjeni najbolji rezultat (high score).

Zanimanja budućnosti

Profesorica Vlasta Vlahović kaže kako će devet od deset zanimanja u budućnosti zahtijevati digitalne vještine. Ali više neće biti dovoljno samo znati koristiti računalo za komunikaciju, pretraživanje interneta, stvaranje digitalnog teksta ili prezentacije nego će nam biti potrebna znanja kodiranja i programiranja kako bismo što bolje razumjeli  i lakše se snašli u hiperpovezanom svijetu i prilagodili ga svojim potrebama.

- Iako znamo reći da su današnja djeca digitalni urođenici, smatram da nemaju baš razvijene digitalne vještine. Mislim da je tako i što se tiče ostalih vještina iz STEM-a. Njihov fokus uglavnom je na uporabi društvenih mreža i igranju igara. Tu su perfektni. Mislim da njihov interes za STEM prvenstveno ovisi o motiviranosti učitelja i angažiranosti roditelja da ih usmjere u tom smjeru - detektira prof. Vlahović.  

Osim toga, profesorica ističe veliku važnost STEM projekata budući da djecu potiču na interdisciplinarno učenje, tj. uporabu znanja iz svih područja u rješavanju nekog problema. 

- Iako danas ima mnogo STEM projekata, opet sve ovisi o osobi koja će djecu usmjeravati i mentorirati njihov rad u okviru škole. Drago mi je da ima vrlo mnogo udruga i klubova koji nude radionice iz STEM područja i mislim da su njihovi termini većinom svi popunjeni jer sve više roditelja i djece uviđa dobrobit u učenju STEM vještina - zaključila je profesorica Vlasta Vlahović