U opisu njihova posla nije mijenjanje baterija iz daljinskog upravljača ili postavljanje antene, ali oni će to svejedno napraviti za one koji zamole. Razgovarali smo s dvojicom braće poštara o zanimljivostima njihova posla
Složni preko 40 godina: Dva brata rade čak tri ista posla
Powered by Hrvatska pošta
I dok će netko radni dan provesti sjedeći 8 sati u uredu, ponekad bez ijedne ljudske interakcije uživo, poštar će za to vrijeme proputovati cijeli grad, razgovarati sa stotinama ljudi, stajati na pragu njihovih vrata i s ramena im zaviriti u dom.
Nije tajna kako posao poštara sa sobom nosi i određenu socijalnu ulogu, naročito u manjim mjestima. Razgovarali smo s Nevenom, poštonošom iz Đakova, čiji brat također radi u Hrvatskoj pošti. Doznali smo kako izgleda njihov radni dan, što čini dobrog poštara i koja je najneobičnija usluga koju su učinili za nekoga za vrijeme radnog vremena.
Nije tip za sjedenje u uredu
Bruno (48) i Neven (46) Markulić svestrana su braća iz Đakova - oni su poštari, glazbenici i vaterpolisti. Bruno se u pošti zaposlio 1994. godine i danas radi na odjelu kartiranja, što znači da odrađuje prijem i otpremu pošiljaka iz Osijeka, Đakova i okolice, preuzima i otprema pakete i veće preporučene pošiljke te radi sa strankama.
Njegov brat Neven zaposlio se deset godina kasnije i danas radi kao poštonoša, što uključuje razvrstavanje običnih pošiljaka po dijelovima grada (tzv. rajonima) te njihovo slaganje po ulicama i kućnim brojevima. Nakon razvrstavanja pošiljaka unosi preporučene pošiljke u MIPS (poštansku aplikaciju) te ih iznosi do krajnjih korisnika.
- Na rajonu kojem radim koristim bicikl, tako da taj dio dana provedem aktivno, što mi odgovara jer nisam tip za sjedenje u uredu - kaže nam Neven.
Postavlja antene i jede domaće kolače
Starijim ljudima koji žive sami poštar je ponekad jedini gost koji im dođe na vrata, a time i jedina prilika da im netko učini uslugu. Nevena smo pitali koje je zanimljive usluge učinio ljudima kojima je nosio poštu.
- Većinom su to bili stariji žitelji koji nisu u mogućnosti putovati u Đakovo po lijekove ili proizvode iz poljoprivredne apoteke. Ali bili su tu i poslovi poput mijenjanja baterija na daljinskom, prikapčanja antenskog sustava, prikapčanja novog telefona ili prenašanja stvari koje su njima bile teške - govori Neven.
Kaže da se trudi porazgovarati i našaliti s ljudima dok im radi takve sitne usluge jer im to puno znači s obzirom na to da žive sami.
- Naravno da pojedeš koji domaći kolač i popiješ sok i to je to - kaže Neven.
Posao ne pita za vremenske uvjete
Kad pada kiša, snijeg, led, kad je vani magla ili je temperatura ispod nule ili preko 35 stupnjeva, i kad nema žive duše na ulici zbog vremenskih uvjeta, poštara ćete uvijek vidjeti da radi svoj posao.
- Kada radite kao poštonoša morate se pomiriti s tim da ćete obaviti svoj posao bez obzira na vremenske uvjete koji caruju kada izađete - govori Neven i dodaje kako mu je najgora kiša, i to ona koja pada i "ne misli stati".
Neven nam govori da je za posao, uz vrijednost i poštenje, važna i koncentracija jer je u pitanju puno različitih vrsta pošiljki - male, velike, preporučene, otkupne ili vrijednosne pošiljke, paketi s eBaya, međunarodne pošiljke i sl., stoga je važno biti u potpunosti skoncentriran kako ne bi došlo do propusta.
Pjesma njihova benda u danskom filmu
Uz posao Markulići imaju vremena i za druge aktivnosti u slobodno vrijeme. Već desetak godina obojica su članovi benda NO hurry brigade, u kojem je Bruno tekstopisac, pjevač i gitarist, a Neven bubnjar. U najboljem bendu na svijetu, kako ga Neven zove, još su i prijatelji Rene i Hrvoje.
S bendom su do sada nastupali na festivalima kao što su UFO u Osijeku, RockOff, ARLA, HGF Demo Festival, a imali su i brojne samostalne koncerte. Ipak, najvećim uspjehom benda smatraju taj što je pjesmu It's for real izabrao danski režiser Asger Leth za film Move on.
Dijele i sportski dio života
Osim što imaju istog poslodavca i što su članovi istog benda, Markulići se i u sportu drže zajedno. Tako su obojica angažirani u vaterpolo klubu Đakovo, gdje je Bruno kapetan i golman, a Neven igrač i trener.
Ove su godine pod imenom Đakovački bećari nastupili i na maratonu lađa u Metkoviću, dužine 22,5 km.
- Uspješno smo ga odveslali za 2 sata i 26 minuta. Bruno kao kapetan lađara, ja kao trener i još 13 neustrašivih vaterpolista na teškoj i zahtjevnoj utrci doveslali smo do 21. mjesta od 28 lađarskih ekipa i to smatramo najvećim, najtežim i najljepšim sportskim uspjehom - ponosi se Neven i ističe da će sudjelovati i sljedeće godine.
Hrvatska pošta prije dvije je godine uvela novi način nagrađivanja zaposlenika te je na temelju individualnih ciljeva i godišnjih ocjena radnog učinka počela uplaćivati nagrade u zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond. Kontinuirano podižu kvalitetu upravljanja ljudskim resursima, u čijem su središtu zaposlenici i temeljne poštanske vrijednosti – povjerenje, proaktivnost i izvrsnost.