Odgojila je 22 djece: 'Bilo je lijepih, ali i teških trenutaka'

Zdenka Blažević već 23. godinu radi kao SOS mama u SOS Dječjem selu Lekenik gdje je odgojila 22 djece. Uskoro joj je vrijeme za odlazak u mirovinu, ali ovo radno mjesto iz više razloga nije jednostavno napustiti. U tijeku je natječaj za iduću SOS mamu, pa smo zamolili Zdenku da svima koji razmišljaju o prijavi objasni što mogu očekivati. 

Zdenka je na početku bila SOS teta, a kad se upoznala s poslom i odlučila da je spremna na veću odgovornost, postala je SOS mama. Mnogima neobičan, ali Zdenki je ovo sasvim normalan posao u kojem je pronašla istinsku radost.

- Na početku mi je uvijek bilo zanimljivo kad bih išla na tržnicu u Sisku. Dođem na tržnicu s petero djece - dvoje je skroz malo, troje je veliko, neki su crni, neki smeđi, a neki plavi s loknicama i sad me prodavačica pita 'A jesu to sve vaša djeca?'. Ja bez razmišljanja odgovaram 'Pa da, što je tu čudno?'. Iako ništa ne kaže, vidim da ima zbunjen izraz lica, a kad ju zatražim da napiše račun na SOS dječje selo, onda joj sve postane malo jasnije - veselo prepričava Zdenka. 

Sin joj je bio velika podrška

Prisjećajući se početaka, Zdenka kaže da je ideja o prijavi na natječaj za posao SOS mame došla u 34. godini života. Tada je njezin sin imao trinaest godina, radila je na odjelu administracije u građevinskoj firmi i osjećala je da je vrijeme za promjenu.  

- Moja bivša šogorica radila je ovdje, u vrtiću, u kuhinji, i to je moj sin znao. Znajući da volim djecu i da sam ih uvijek rado animirala, sin mi je predložio da se prijavim rekavši: 'Mama, hajde i ti pokušaj, ja nemam ništa protiv'. Prvo smo doma razgovarali, dobila sam podršku, a onda sam mirne savjesti preuzela ovaj posao - kaže Zdenka.

Njezin je biološki sin tad ostao živjeti s bakom i djedom, ali je ona bila prisutna na svakom roditeljskom sastanku i uvijek bi bila kod kuće kad mu je bila potrebna. Nakon toga bi se vratila SOS djeci i dobrom organizacijom uspijevala je balansirati privatni i profesionalni život, a tu je bila i velika podrška SOS tete, koja ju je mijenjala za slobodne dane, bolovanja i godišnji odmor.

Prava obitelj

Jedan od glavnih motiva za mirovinom joj je i želja da više vremena provodi sa svom svojom djecom koja su do sad izašla iz sustava. Posebno ju veseli što se mnogi od njih i dalje međusobno čuju i posjećuju. Smatra da među djecom vladaju dobri bratski odnosi što je super jer djeca mogu biti i jedno drugome podrška. 

- Od SOS mame koja je bila prije mene preuzela sam brigu o petero djece. Od njih je troje imalo 13 godina, kao i moj sin, tako da mi je on čak i pomogao da se djeci približim i da ih bolje shvatim. On je najstarijem dječaku koji je tad bio u kući krizmani kum - kaže sugovornica i dodaje da su i danas u kontaktu s njim.

- I dan danas se čujemo, bila sam mu na svadbi, a sad ima sinčića, kojeg od milja zovem SOS unuk. Tako da se ta priča pomalo zaokružuje. U kontaktu sam s onima koji izađu iz sustava, sad već odraslim ljudima, te se s njima viđam kod kuće, oni dolaze kod mene... Svi rade, polažu vozačke ispite, jedna se djevojčica nedavno zaručila, uglavnom vrlo dinamično i zanimljivo - kaže Zdenka.

Imala je i podršku okoline

S obzirom na to da nije riječ o klasičnom poslu koji se obavlja od 9 do 17 sati i zatim odlazite kući, pitali smo Zdenku kakve su bile reakcije prijatelja kad im je objasnila da će postati SOS mama.

- Moji prijatelji me poštuju i uvažavaju, tako da nekoliko slobodnih dana koje imam u mjesecu provedem s njima. Ljudi sve to dobro prihvaćaju, samo im treba na lijep način objasniti - kaže Zdenka i dodaje da prijatelji znaju dolaziti k njoj u SOS Dječje selo, a ona ih s djecom posjećuje u gradovima. 

Posao koji je ispunjava

Objašnjava nam da u ovom poslu ima lijepih i teških trenutaka, ali da se ona nikad nije pokajala što je postala SOS mama. Kaže da joj jedino ponekad smeta administrativna strana posla jer ipak više voli provoditi vrijeme s djecom.

- U poslu mi je najdraži rad s djecom, a dolazak malog djeteta najveće je veselje. Obično nas je 5 ili 6 u kući. Imala sam bebicu u kući staru samo nekoliko tjedana, pa sam s ostalom djecom išla kupovati stvari. Sve smo pripremili i vrlo smo se veselili. To je ujedno najmlađe dijete koje sam primila. Sad u kući imam i jednog dečkića koji je došao kad je imao samo jednu godinu. Doslovno cvate cijela kuća! - kaže Zdenka i dodaje da se s djecom čuje i vidi i nakon njihova odlaska u srednju školu.

- Nije jednostavno i nije lako, no imat će uvijek potporu i mogu se vratiti k meni. Kad je vrijeme za upis u srednju školu, djeca tada prelaze u zajednice u kojima imaju odgajatelje s kojima smo cijelo vrijeme u kontaktu. Ovdje ne treba tugovati jer je ta faza samo jedan od načina odrastanja. Bitno je naglasiti da moja, to jest naša podrška nikad ne prestaje. Evo, imam jednu djevojku u srednjoj školi, čujem se stalno s njom, kad stignemo, vidimo se, sad je bila malo problematična situacija zbog korone, ali snalazimo se - objašnjava.

Zdenka ističe da je za nju, iako je imala druge opcije, uloga SOS mame ipak bila najbolja odluka.

- Ovdje vam se jednostavno srce udomaći i emocije su prisutne. Nije to samo posao. Ja sad moram ići u mirovinu, a meni se u glavi stalno vrti pitanje: Kako će moja djeca bez mene? Hoću li ih moći dovoljno viđati? Koliko će trebati moju potporu? Isto kao i moje biološko dijete - kaže Zdenka, zabrinutim tonom, i dodaje kako bi joj bilo drago da žene koje vole djecu i koje vole raditi s njima dođu onamo i vide kako sve funkcionira. Pritom napominje da nisu same i da će uvijek imati podršku stručnog tima.

- Dobit će sve potrebne informacije. Zaista vjerujem da će se pronaći žena koju će ovaj posao ispuniti kao što i nas ispunjava. Ovo je posao u kojem nastaje obitelj, a to se ne zaboravlja - poručuje Zdenka.