365 dana bez moje Nore: 'Dok dišem, ona će biti kraj mene'

Znam da je sretna gore među oblacima. Bezbrižna, vesela, lišena boli i patnje. To me tješi, ali ne mijenja činjenicu da mi fali. Nedostaje mi svaku minutu, svaki sat i svaki dan, počela je Đana Atanasovska, majka pokojne Nore Šitum.

Danas je godina dana otkad je umrla. Više se nije mogla boriti protiv bolesti koja je iz nje svakim danom sve više ispijala snagu, krala djetinjstvo i na kraju ugasila život. Malena strašna lavica Nora nije se predavala do zadnjeg trena. Strpljivo je podnosila svaki novi ubod igle, svaki novi lijek, svaku novu neizrecivu bol...

- Nema je tu fizički s nama, ali njezina duša živi u mojoj. Dok dišem, ona će uvijek biti tu. U srcu, mislima i molitvama. Nedostaje mi njezin glas, njene ručice, njeno lice i dodir. I to će uvijek biti tako. Nijedno vrijeme to nikada neće promijeniti, nastavila je Norina majka Đana.

Podsjećamo, Nori je dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija 2010. godine. Cijeli svijet ove obitelji tad se okrenuo naglavačke. Počeli su dani boli, suza, strahovite patnje, ali i svakodnevne borbe, neprospavanih noći, bezbrojnih odgovorenih pitanja, beskrajne molitve i nade, vapaja za život. Završila je u bolnici preko noći. Šokirana, prekinutog djetinjstva, nije se predala. Bolest je odlazila i vraćala se, a hrabra Nora je sve izdržavala.

Sve do trenutka kad liječnici više ništa nisu mogli učiniti. Tad je njezina majka skupila lavlju snagu i našla liječnike u Americi koji su nudili eksperimentalno liječenje leukemije. Neki su ozdravili. Taj tren poslala je pismo svima, na sve adrese. Pismo za spas svoje jedinice. Nitko tko je pročitao vapaj očajne majke nije ostao ravnodušan. Iako se činilo nemogućim, u samo pet dana skupilo se više od pet milijuna kuna. 

Želja za životom ovog djeteta ujedinila je cijelu Hrvatsku kao nikada dotad. Uplaćivali su zaposleni, nezaposleni, stari, mladi... svi. Tih pet dana postojala je samo Nora. Sva srca kucala su kao jedno za nju. Uspjeli smo i mala heroina je avionom 7. veljače i otputovala u Ameriku. Liječnici su tamo činili sve za nju. Borili su se i oni, i roditelji, i Nora. No bolest je, nažalost, bila prejaka. Otporna na sve. Djevojčica nije više mogla. Zadnju noć majka i otac su legli kraj nje i zagrlili je. Tako je zauvijek zaspala.

- Prošla je godina dana. Ta bol koja živi u meni i to je moja Nora. Noću je najgore. Kad počnu navirati slike, situacije... kad i dalje mogu čuti njezin glas. Njezina borba dobila je smisao i živi kroz njezinu zakladu. Svako dijete i obitelj kojima smo pomogli dio su njezine misije u ovoj zemlji. Puno je još djece koja trebaju pomoć. Bore se kao lavovi i trebamo im pomoći - objasnila je majka Đana. 

Norina soba na njihovoj zagrebačkoj adresi još je netaknuta. Nedostaju samo njezin zvonki osmijeh i vesele oči. Obožavala je vrijeme provoditi u igri s lutkama, a majka Đana ih je nakon njezine smrti odlučila darovati drugoj djeci. Spakirali su njezinu robicu i lutkice te ih odnijeli u bolnice i podijelili obiteljima i djeci kojoj je trebalo. No, ne i Norinu najdražu igračku. Igračku od koje se nije odvajala. Ona je i dalje s njom. Leži kraj nje na vječnom počivalištu zadarskog groblja, grada u kojem se i rodila.

- Dragi naš mali anđele, vole te tvoji mama i tata. Zauvijek - zaključila je majka pokojne Nore.

Fotografije Nore su iz privatnog albuma koje je obitelj ekskluzivno ustupila za 24sata.