‘Đake nakon nastave učim kuhati i vodim ih u kino...’

Prije desetak godina Ministarstvo obrazovanja pokrenulo je svojevrsni eksperimentalni program produljenog boravka i rada u školi za učenike od prvog do četvrtog razreda.

To je trebalo označiti početak postupnog prijelaza svih osnovnih škola na priduženi dnevni rad, no i one škole koje su tada radile u jednoj smjeni nisu imale organizirane cjelodnevne aktivnosti i učenje učenika u školi.Nastavnica u produljenom boravku, Danijela Piralić iz pulske OŠ Vidikovac, govori kako joj je nakon 15 godina redovite nastave ipak teže raditi u produljenom boravku, u kojem predaje zadnjih devet godina.

- Misli se da je produljeni boravak puko čuvanje djece, no nije to baš tako. Mi imamo godišnji i mjesečni plan i program kojeg se moramo pridržavati. Ne pišu učenici u boravku samo svoje zadaće, nego i uče nastavne predmete, a važan je i odgoj, kao i izlasci u kino, kazalište... Ja osobno u produljenom boravku volim imati i sportski dio programa pa često koristimo i školsku dvoranu - tvrdi Piralić.

Smatra da je organizacija vrlo važna jer neki učenici zadaću napišu za pola sata, a nekima treba malo dulje, pa oni koji prije završe dobivaju dodatne zadatke. Učiteljica Martina Skroče, koja je do ove školske godine sedam godina pazila djecu u dnevnom boravku OŠ “Petra Preradovića” u Zadru, govori da je produljeni boravak u današnje vrijeme potreban jer većina dio roditelja radi i nužno im je da dijete bude zbrinuto do 16 sati.

- Vjerujem da će ta potreba s godinama biti i veća. Gotovo sve zadarske osnovne škole uvele su produljeni boravak, no ključni je problem nedostatak prostora - rekla je Skroče dodavši kako se vrijeme u boravku dijeli na slobodno organizirano i slobodno neorganizirano vrijeme.

- U organiziranom djeca pišu domaći rad, ručaju i izvršavaju druge obveze, a u drugom dijelu se poigraju. Pazila sam da dovrše školski rad koji možda nisu stigli, pomagala oko zadaća ako je trebalo te ih pripazila tijekom ručka i užine - pojasnila je Skroče.

U 2. osnovnoj školi u Varaždinu dnevni boravak pohađa oko 120 učenika od 1. do 4. razreda, koji su podijeljeni u pet grupa od 20 do 25 učenika.

- Vrijeme u produljenom boravku djeci često brzo prođe. Pošto sve školske obaveze učenici naprave u školi, kod kuće vrijeme mogu provesti prema svojim željama - rekla je Sanja Šobak, voditeljica produljenog boravka u varaždinskoj 2. osnovnoj školi. Slično iskustvo imaju i djeca u sisačkim osnovnima školama koje imaju produljeni boravak.

Kako djeca zaposlenih roditelja ne bi bila sama kod kuće, bez nadzora i izložena opasnostima, zadnjih nekoliko godina je i u požeškim osnovnim školama osiguran produljeni boravak za djecu. U Osnovnoj školi “Julija Kempfa” s djecom rade učiteljice Kristina Brus Klaić i Sanja Lovrić. Obje ističu kako je produljeni boravak neobvezni odgojno-obrazovni oblik rada s djecom ispunjen različitim aktivnostima koje povoljno utječu na razvoj djeteta.

- Produljeni boravak važan je jer povoljno utječe na razvoj djetetove osobnosti i omogućuje isticanje individualnih različitosti. Roditelji djecu upisuju zbog socijalizacije, razvijanja samopoštovanja i samopouzdanja, ali i stjecanja odgovornosti, suradnje te snalažljivosti – kažu učiteljice Brus Klaić i Lovrić. Njihov produljeni boravak namijenjen je učenicima prvih i drugih razreda te u dvije skupine ide ukupno 40 djece. Učenici ondje sudjeluju u kreativnim radionicama, igraonicama, pričaonicama i sportskim aktivnostima. Osim toga, određen im je raspored u kojem se nalaze slobodno organizirano vrijeme, ručak, odmor, obrazovni rad i užina. - U produljenom boravku potrebno je izmjenjivati aktivnosti rada, odmora i igre. Odnos prema djeci bismo opisali kao roditeljsko-učiteljski. Na raspolaganju nam je i školska kuhinja u kojoj održavamo radionicu ‘Mali kuhari, u sklopu koje pravimo tople sendviče, voćne salate ili pečemo palačinke i mini pizze – rekle su požeške učiteljice. Boravak u dnevnom boravku financiraju roditelji i Grad Požega, a cijena iznosi 400 kuna mjesečno, u što su uključena i tri obroka.