Priče o puču, curenje kompromitirajućih računa, priče o slabom predsjedniku stranke i strah od bivšeg predsjednika, otkrivaju sve slabosti unutar SDP-a koji samo urušavaju ionako loš rejting stranke.
Kako sada izgleda, SDP bi ipak mogla sustići ona Karamarkova kletva da će "svesti SDP na šest posto glasova".
Neki SDP-ovci sada se navodno boje da bi, nakon što je Tomislav Karamarko nestao (ili baš zato) mogli zaglaviti na osam posto glasova u idućih osam oporbenih godina.
Ali još važnije, SDP ovih tjedana potvrđuje da sve više podsjeća na HDZ nakon odlaska Ive Sanadera.
Priče o puču, strah od povratka bivšeg predsjednika, dramatične najave o tome da Zoran Milanović zamrzava saborski mandat kako bi ga mogao odmrznuti kad mu propadne konzultantski biznis, slab nasljednik na čelu stranke kojim upravljaju njegovi savjetnici iz sjene, curenje dokumenata protiv Milanovića u kojiam se okrivaju toškovi raskošnog načina života na račun stranke, ručkovi u Taču, računi za odijela i slično...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Pila naopako
Sam Milanović indirektno ponižava nasljednika Davora Bernardića tobože dobronamjernim apelima da mora postati prvi u stranci, a ne prvi među jednakima, te da se mora izboriti za to da ga u stranci "mrze, a ne preziru".
A iz Bernardićeva tabora isijava strah od bivšeg šefa koji je deset godina autokratski vodio stranku, modelirao je prema osobnim afinitetima, podvrgavao svojoj volji, makijavelistički se rješavao protivnika.
Strah koji je pokazivala Jadranka Kosor od povratka Ive Sanadera.
Milanović se svojedobno jako ljutio na svaku usporedbu sa Sanaderom, uostalom zbog toga je i izbacio Aleksandru Kolarić iz stranke, ali način na koji je vladao SDP-om, a osobito način na koji se SDP sada nosi s odlaskom prvog bivšeg predsjednika, daje naslutiti kako usporedbe baš i nisu pretjerane.
A računi iz Tača mogli bi ih samo potkrijepiti.
Ni HDZ se nije znao nositi s odlaskom svog prvog živog predsjednika, s time da i nedavno Karamarkovo iščeznuće s lica Zemlje otkriva da u politici smrt ima više značenja.
SDP u rasulu
Uglavnom, ovo što se sada događa u SDP-u pokazuje, između ostalog, i da se SDP naprosto ne zna nositi s normalnim demokratskim prijenosom vlasti u stranci.
Milanović je ostavio stranku u rasulu i sa svim predispozicijama da se pad anketnog rejtinga nastavi, uz loše prognoze za lokalne izbore.
SDP trenutno ne zna treba li podržavati ili kritizirati Vladu. Zlatko Komadina se divi premijeru Plenkoviću, Bernardić ga zove na kavu i podržava njegove populističke najave o renacionalizaciji Ine, a onda u Saboru upućuju interpelacije protiv Vladinih odluka i Plenkovićevih ministara.
SDP još uvijek ne zna koga će kandidirati u Zagrebu, u Splitu ne odiše samopouzdanjem, u Rijeci mu se ljulja tlo pod nogama, a ni u ostalim gradovima i općinama stanje nije puno bolje.
A sve to, sva ta neuvjerljivost pomiješana s nekompetencijom, na koncu se manifestira kroz strah od utjecaja i povratka bivšeg predsjednika.
Kobac nije sletio
Milanovića su se njegovi suradnici bojali dok je bio predsjednik stranke, a sada ga se njegovi nasljednici boje i kad "kruži oko stranke kao kobac".
I što se više bore protiv njegove prikaze koja obilazi oko stranke i šulja se po medijima, to više razotkrivaju vlastitu slabost. Pokušavaju ga otjerati kompromitirajućim računima kao što bi se đavla tjeralo tamjanom.
SDP je, uglavnom, trebao odahnuti nakon odlaska Zorana Milanovića, predsjednika koji je u deset godina nanizao gomilu izbornih poraza, preuzeo stranku na vrhuncu i ostavio je u depresiji, da bi stranka pod novim vodstvom svejedno nastavila kliziti u ponor.
S jedne strane, SDP je izgubio Milanovića kao alibija za sve poraze i pogreške, a s druge, što je još važnije, ostao je bez Karamarka kao alibija za sve slabosti i protivnika na kojem bruse motivaciju glasača.
Bernardiću i družini naprosto je ponestalo izgovora. I to u najgorem trenutku.
