Antoniju je tražila cijela zemlja: Agonija obitelji trajala je dugo

Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče...

U utorak 07. lipnja 2011. godine svjedoci su posljednji put vidjeli Antoniju Bilić (17) živu. Stopirala je na mostu preko Čikole u Drnišu oko 10 sati ujutro, kada je ušla u kabinu tegljača koji ju je trebao povesti kući. Nakon toga, maturantica srednje Trgovačke škole iz Kričaka naprosto je nestala. Na dan nestanka teleoperater je zabilježio signal njenog mobitela na području Karlovca, a njezin uređaj je nakon toga isključen. 

Potraga se brzo proširila na cijelu zemlju

Potraga za djevojkom se nakon nekoliko dana proširila na cijelu Hrvatsku, pa čak i na susjednu BiH. Cijela obitelj tražila je Antoniju, a posebno sestre Ana i Katarina. 

Manje od tjedan dana od nestanka policija je objavila fotorobot vozača tegljača s plavom ceradom u koji je na Čikolskom mostu ušla Antonija. 

Potraga za Antonijom postajala je sve intenzivnija. Policija je do sredine lipnja ispitala 300- tinjak ljudi, a u potragu se uključio i helikopter. Pretraživali su područje oko Drniša, Gospića, Zadra...Pomagali su i GSS-ovi, ali i svi građani koji su bili u mogućnosti. Grad Drniš organizirao je autobuse koji su dobrovoljce dovodili na lokacije koje se pretražuju. Na vrhuncu potrage za Antonijom je tragalo 1200 ljudi, pregledavani su sati i sati snimki video nadzora. Policija je 22. lipnja zaustavila plavi kamion kod Svetog Roka koji je bio jedino vozilo koje se poklapalo sa snimkama i signalom mobitela nesretne djevojke. Utvrdili su da vozač kojeg su zatekli u vozilu nije vozio kamion na dan kada je nestala Antonija. 

Objavili da znaju identitet vozača osumnjičenog za nestanak

Oko dva tjedna nakon nestanka policija je obavijestila kako znaju identitet vozača koji je osumnjičen za nestanak Antonije Bilić. Izašla je informacija da je 43-godišnjak već osuđivan za silovanja u BiH i Srbiji, a forenzičari su u kamionu našli ženske vlasi za koje se kasnije potvrdilo da su Antonijine. Vozaču kamiona Draganu Paravinji nije bilo traga dok ga policijska patrola nije primijetila u Republici Srpskoj kod Srđevića Donjih. Po njega su stigli specijalci od kojih se skrivao po šumama. U BiH je pobjegao ilegalno, tako što je preplivao Savu. 

U Paravinjinoj kući u Srđevićima policajci su našli oproštajno pismo u kojem je tvrdio da će se ubiti i da nije kriv, te da mu sve namještaju bivši suborci. U bijegu je proveo 71 sat nakon čega je uhićen. Istražitelji su u isto vrijeme otkrili da su njegov mobitel i mobitel nestale djevojke putovali u isto vrijeme i da se poklapaju po baznim stanicama. 

Nijekao zločin, pa sve priznao

Iako je na početku nijekao zločin, Paravinja je uskoro sve priznao. Rekao je da je djevojku zadavio samo nekoliko minuta nakon što je ušla u kamion i da je tijelo s mosta bacio u rijeku Krku nakon čega je krenula velika potraga za tijelom. Obitelj Bilić vjerovala je i dalje da Paravinja laže i da je njihova sestra i kćer živa. 

Potraga za tijelom jedna od najvećih ikad

I dok su se po medijima objavljivale informacije o Paravinjinim zločinima u susjednim državama, u Hrvatskoj je trajala jedna od najmasovnijih potraga u povijesti u sklopu koje je ispumpano jezero Brljan, osnovan je Nacionalni stožer za potragu, korištene su bespilotne letjelice i sonar, a u svemu je sudjelovalo 160 policajca i GSS-ovci. 

Tvrdio da su ga u Banja Luci pretukli i iznudili priznanje

Iako je ubojstvo priznao, Paravinja je kasnije negirao svoju krivnju i rekao da su ga u Banja Luci pretukli i tako iznudili priznanje. U šibenski zatvor iz BiH je prebačen 23. srpnja, a u studenom 2011. godine, nakon četiri mjeseca istrage, Državno odvjetništvo podignulo je optužnicu. Na početku suđenja Paravinja je rekao da se osjeća krivim, a suđenje je zatvoreno za javnost jer je Antonija bila maloljetna. Toj odluci protivio se Paravinja koji je smatrao da mu šteti.

Kada je iznosio završne riječi u listopadu prošle godine, Paravinja se kratko obratio sudu i još jednom ponovio da nije kriv. Tijekom postupka ispitano je više od 40 svjedoka koji nisu htjeli davati izjave za medije, a tužitelji su od samog početka tražili maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina. 

Proglašen krivim po svim točkama optužnice, zapljeskao sutkinji

Paravinji je u petak 19. listopada 2012. godine izrečena presuda za teško ubojstvo i pokušaj silovanja maloljetne Antonije Bilić, kao i za pokušaj silovanja još jedne žene. Paravinju je Sud proglasio krivim po svim točkama optužnice i nepravomoćno ga osudio na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Za pokušaj silovanja Antonije dobio je šest godina, a za ubojstvo 35. Za pokušaj silovanja iz 2010. osuđen je na pet godina zatvora. Izrečena mu je jedinstvena kazna od 40 godina zatvora. 

Kada mu je sutkinja izrekla presudu, Paravinja joj je zapljeskao i promrmljao kako je i 'u Jasenovcu bilo poštenije', te da je 'presudu očito potpisao Karamarko'. 

Otkriveni detalji zločina: Djevojku gušio dok nije umrla

Sutkinja Nikolac je izričući presudu Paravinji rekla kako je utvrđeno da je on 7. lipnja 2011. na mostu na Čikoli ugledao Antoniju i pitao je hoće s njim u Zagreb. Kada je rekla da ide u smjeru Splita i on je okrenuo tegljač u tom smjeru. Djevojka je ušla i sjela na suvozačevo sjedalo, a tijekom vožnje Paravinja joj se počeo nabacivati i u jednom trenutku zaustavio tegljač i krenuo prema vratima suvozača. Antonija se prebacila na vozačevo mjesto i pokušala pobjeći. 

- Kada nije uspjela, Paravinju je počela odgurivati nogama i  opirati se namjeravajući proći pored njega i spasiti se. Kako bi  maloljetnicu spriječio da razotkrije pokušaj silovanja, nasilnik ju je  uhvatio rukama oko vrata i stiskao sve dok nije osjetio da je slomio  njezin otpor i da je mrtva. Tijelo je premjestio na ležaj u kabini i odvezao se do nepoznatog mjesta gdje je skrio tijelo - pročitala je sutkinja. Presuda je temeljila na priznanju koje je dao u BiH, a koje je kasnije negirao. 

Obitelji nakon presude ostala nada da će naći tijelo

Nakon izricanja nepravomoćne presude obitelj Bilić je preko odvjetnika Vinka Ljubičića poručio kako su presudom zadovoljni, ali da je za njih i kazna od 40 godina premala. 

- Ovo su prihvatili kao činjenicu što se dogodilo te se sada nadaju da će se pronaći Antonijino tijelo – rekao je odvjetnik. 

Ostatke identificirali 541 dan nakon nestanka

U studenom prošle godine kod kamionskog ugibališta u selu Fulaje, na području Josipdola, pronađene su ljudske kosti koje su poslane na analizu u Zagreb, a odmah se stvorila sumnja da se radi o posmrtnim ostacima Antonije Bilić. 

Prema prvim rezultatima Zavoda za sudsku medicinu potvrđeno je da kosti pripadaju mlađoj ženi. Dodatna analiza potvrdila je da ostaci pripadaju nesretnoj djevojci. Antonijini ostaci identificirani su čak 541 dan nakon njenog nestanka. 

Obitelj Bilić i prijatelji oprostili su se od Antonije na ispraćaju 5. prosinca 2012. godine. Lijes su u povorci nosili članovi HGSS-a koji su neumorno tragali za djevojkom.