"Sada je odaslana poruka javnosti da kao država nismo sposobni nositi se s takvim krupnim predmetima", kazao je sinoć sudac Ivan Turudić, komentirajući oslobađajuću presudu za Ivu Sanadera u aferi Hypo.
Tako je Ivan Turudić potpisao službenu osmrtnicu hrvatskog pravosuđa.
A time i hrvatske države.
"Nitko više ništa ne očekuje", izjavio je sinoć u RTL Direktu, komentirajući oslobađajuću nepravomoćnu presudu Ivi Sanaderu za ratno profiterstvo, "ne samo od tog postupka, nego ni od sličnih postupaka koji su počeli s velikom pompom i pažnjom javnosti i medija. Sve polako pada u zaborav".
I sam Turudić, bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, a sada sudac Visokog kaznenog suda, potpisuje ono o čemu hrvatska javnost govori već godinama, ono što ubija pravosuđe, povjerenje u sudove, bilo kakvu nadu da ima nade za ovu državu.
Govoreći o Sanaderovu suđenju u aferi Hypo koje se provlači već godinama, nakon što su presude padale na Ustavnom i Vrhovnom sudu, Turudić naglašava kako bi brzim okončanjem postupka javnosti bila odaslana poruka. "Sada je odaslana poruka javnosti da kao država nismo sposobni nositi se s takvim krupnim predmetima", kaže on, upirući prstom u "loše zakone", "neadekvatne optužnice", u "zlouporabe od strane optuženika", te u "niz faktora koji su doveli do toga".
Premda najmanje u same suce.
Za Turudića, već je uhodan mehanizam u takvim postupcima. "Gotovo da je poput neke kalkulacije da sada kada počne veliki predmet čujemo poznate odvjetnike koji kažu da očekuju da će biti za 10-15 godina i da treba izdržati prvi udar, istražni zatvor, podizanje optužbe, javnu osudu po medijima, artiljerijska priprema. Nakon šest mjeseci ili godinu dana se to utiša i to postane jedan od niza predmeta s projektiranim ili predvidljivim trajanjem od sedam, osam, deset godina".
To je postao model. To je postao obrazac. I nitko više ni ne očekuje drugačiji scenarij.
Ni kod Ive Sanadera, ni kod Nadana Vidoševića, a sutra ni kod Ivice Todorića ili Josipe Rimac ili Dragana Kovačevića ili Darka Horvata...
Ivan Turudić bio je dio takvog pravosuđa. Još uvijek je sudac Visokog kaznenog suda koji preinačuje presude i traži olakotne okolnosti za hrvatske branitelje u slučajevima silovanja.
Turudić je često bio dio problema, rijetko kada i rješenja.
Pa kad on danas priznaje da nema nade za Hrvatsku i za njezino pravosuđe, da se ne možemo nadati presudama u eksponiranim slučajevima korupcije, da se slučajevi rutinski rastežu i odugovlače i vraćaju na prvostupanjska suđenja, da je trulež izjela čitav sustav od razine zakona do visokih sudova, što bi onda trebali očekivati građani i čitava javnost?
A opet, nije moglo drugačije završiti od onoga trenutka kad je HDZ proveo čistku u pravosuđu početkom devedesetih godina, stavio šapu na sudove, napunio sudove podobnima i pokornima, upravljao tužiteljstvima, kontrolirao Ustavni sud i Vrhovni sud.
Takav sustav gonio je onda kada je trebao, kao u slučaju Ive Sanadera nakon njegova stranačkog puča, kada se poslala poruka Europskoj uniji da se Hrvatska bori protiv korupcije. I taj sustav otezao je ili oslobađao onda kad javnog pritiska više nije bilo.
"Nastupila je apatija i rezignacija".
"Na zastavi i kap moje krvi"
Pitanje je nakon ovoga može li se hrvatsko pravosuđe, a s njim i hrvatsko društvo, ikada izvući iz te situacije. U koju su ga doveli i oni koji sada nad njim očajavaju i, kao Turudić u slučaju Sanadera, tvrde da je "na toj zastavi i kap njegove krvi".
Može li sustav početi funkcionirati, može li vratiti povjerenje javnosti ili će se uhićenja i navodna borba protiv korupcije svesti na jednodnevne medijske senzacije, nakon čega će svi zaboraviti odakle je krenulo i zabaviti se drugim temama?
Ili ćemo naprosto dići ruke od svega?
Paraliza društva
Pravosuđe je središnji živčani sustav svakog društva, koje se proteže od vrha države do najniže pravosudne instance i svakog pojedinca te tako utječe na funkcioniranje čitavog društva.
Apatija i rezignacija koje nastaju kao rezultat sudskih procesa znači da je čitavo društvo praktički paralizirano.
Osim, naravno, onih koji računaju s tom apatijom i rezignacijom kako bi nastavili s redovitim koruptivnim i kriminalnim aktivnostima. Pod kapom stranke koja je kumovala paralizi društva.
