Baka Ivka i sa 92 godine kaže da svaki tjedan pročita knjigu

Gotovo od kad znam za sebe zavoljela sam knjigu. Moj prvi ozbiljniji kontakt ostvarila sam u osnovnoj školi kad sam počela čitati lektiru, kaže nam gospođa Ivka Flok (92) iz Križevaca.

Pored nje na stolu je Zahvalnica Gradske knjižnice “Franjo Marković” koju je dobila kao najstarija članica. Pored nje otvorena knjiga s naočalama u sredini koju je upravo čitala. Iako je zakoračila u zlatne godine života, Ivka svaki tjedan navrati u knjižnicu čija je članica već 60 godina, da bi vratila pročitanu i posudila novu knjigu.

Njezini počeci druženja s knjigom sežu 80 godina unatrag. U ono vrijeme knjižnica se nalazila u Hrvatskom domu. Rođena je u selu nedaleko Križevaca i svaki dan pješačila tri kilometra do škole i natrag. Po završetku osnovne nastavila je nižu Gimnaziju i namjera joj je bila upisati Učiteljsku školu, ali je nju u Križevcima ukinuo kralj Aleksandar. Zbog toga je prvi razred završila u Zagrebu, da bi se ponovo nakon godine dana otvorila u Križevcima gdje je završila Učiteljsku školu. Dekretima je poslana u seosku školu kod Varaždina. Potom slijedi Pag, Lovran te Vrbovec, gdje je upoznala supruga, također nastavnika, ali glazbe. Suprug joj je umro prije 35 godina, a ona je neposredno nakon toga otišla u mirovinu. Kaže da su ona i suprug voljeli svoj poziv.

Najljepše je raditi s djecom i pomagati im na putu sazrijevanja. Iz tog vremena joj je ostalo puno lijepih uspomena. No, s ponosom se sjeća kako je jednog dječaka “izvukla“ iz Specijalne škole, jer je vidjela da je bistar.

- Ostajala sam van radnog vremena i pomagala mu, jer sam ga željela zaštititi od ruganja druge djece. Ne samo da sam u tome uspjela, jer je bio marljiv. Nakon osnovne i srednje završio je i fakultet i danas je uspješan obiteljski čovjek – govori nam ozarenih očiju uz napomenu da je rad i angažman učitelja jamstvo uspjeha. Ivka živi s kćerkom jedinicom, a unuka je u Americi i najsretnija je kad ju dođe posjetiti. U mirovini je izgradila svoj ritual, koji se danas obzirom na godine malo prorijedio.

- Sada mi treba najviše tjedan dana da uzmem u ruke svoju “pratilju“ - štaku i odem do knjižnice gdje zamijenim knjigu. Usput navratim do pošte, trgovine i kavane - govori nam najveća zaljubljenica u knjigu u Križevcima.

Dodaje i kako nema drugih problema osim sa sluhom i bolovima u nogama. Nikada joj nije bilo teško izdvojiti novac za dobru knjigu. Kaže kako je kupovala kompletne opuse. U njezinoj biblioteci koja je brojala stotine knjiga nalazila su se djela Ive Andrića, Miroslava Krleže i ostalih velika pera.

- Svaka knjiga u sebi nosi poruku. Nakon što ju pročitam razmišljam o njoj - kaže nam vitalna starica, koju pamćenje još uvijek služi izvrsno. Čitat ću dok god budem mogla, a i mladi bi trebali više čitati knjige, a manje se igrati s računalima i mobitelima, zaključuje gospođa Ivka.