Bandić je zbog siromaštva bio vrlo uporno i tvrdoglavo dijete

'Svom sam Milanu govorila - moli Krista svako jutro i večer, misli na njega i kad jedeš i kad spavaš, nemoj mu okrenuti leđa i on te nikada neće ostaviti', grcajući kroz suze govorila je Blagica Bandić, majka pritvorenog gradonačelnika koju smo obišli par dana prije Bandićeva privremenog puštanja na slobodu. Sve je na njoj odavalo da već noćima ne spava. Umorne oči, natečene od plakanja, Blagica Bandić krila je platnenom maramicom. Sjedila je mirno i tužno na kauču u svojoj kući u selu Pogana Vlaka. U rukama je vrtjela krunicu i čeznutljivo gledala prema vratima nadajući se kako će se njezin sin Milan Bandić svaki čas odnekud pojaviti.

'Zna doći nenajavljeno, samo me iznenadi, nikad ne zna hoće li i koliko ostati, puno radi, uvijek je bio takav. Najsretniji je kad dođe kući, uđe, skine cipele, legne tu na kauč, pa kaže, mama napravi mi pure i žbuna, to voli još otkad je bio dijete. Ne treba mom Milanu puno, nema on prohtjeva', kazala je, više kao za sebe, Blagica Bandić.

Nije imala potrebe puno govoriti. Samo je ponavljala, 'moj sin je nevin, on nije ono što se o njemu piše'.

Kuća njegove majke nije neko velebno zdanje

Kuća majke zagrebačkog gradonačelnika nalazi se u zabačenom vijugavom selu Pogana Vlaka, nekoliko kilometara udaljenom od Gruda. Radni je dan, mjesto je pusto, nigdje nikoga ni na cesti ni pred kućama. Selo smo prošli dva puta uzduž i poprijeko. Teško je ako ne znate pronaći kuću Bandićevih. Većina ih je u selu i okolici nalik jedna na drugu. Nema tu neke razlike. Mnoge su čak puno veće i raskošnije od Bandićeve, pa teza da je kuća njegove majke i brata Drage, koja se nalazi u obližnjem selu Cerov Dolac, neko velebno zdanje, već na prvi pogled pada u vodu.

„Ljudi ovdje grade kuće od autohtonog hercegovačkog kamena jer je najjeftiniji, a na onima na kojima se onaj stoljetni jako oštetio, ispjeskarili su ga pa izgleda kao nov“ objasnio nam je jedan mještanin. Neki su, poput Bandića, obnovili fasadu iz temelja. Jedan od poznatih građevinara iz tog kraja dao nam je svoju procjenu vrijednosti takvih radova. 'Na kući od dvjesto kvadrata kakva je njihova“, rekao je „to je maksimalno 30 tisuća eura… To vam ovdje svi rade. Nije to nikakva privilegija bogataša...“

Tako je danas - piše u knjizi "Ja, Milan" Ivana Pandžića i Jelene Badovinac, biografiji zagrebačkog gradonačelnika.

Živjeli su od duhana

A jučer? Jučer je sve bilo drugačije...

Obitelj Bandić živjela je od sadnje duhana. Majka Blagica nije nikada radila, držala je kuću i radila na polju.

'Ovdašnje su vam žene fizički radile isto kao i muškarci. Ove smo godine brali grožđe, znate kako je to kod nas, jedan drugom idemo u berbu, to je tu normalno, nitko nikoga ne plaća da bi mu pomogao. Obične su gluposti da Bandić plaća ljudima da rade na njihovom polju. Ja živim u kući preko puta njihove', kaže ravnatelj gimnazije A. B.Šimić u Grudama, Mladen Leko, dobar prijatelj Milana Bandića. 

 - Milanova majka uzela je kantu i krenula onako bolesna u polje trgati lozu. Hoću vam samo slikovito dočarati kako ovdje ljudi žive, žena je naučila cijeli život raditi, čak i tako bolesna ne može samo sjediti. Mi smo kao djeca u školu pješačili sedam kilometara tamo i natrag, nakon toga išlo se u polje. Zemlja Bandićevih bila je nešto bolja nego naša' - prisjeća se Leko, 'Bandićevi su dobivali kvalitetniji duhan koji se mogao bolje prodati…“

Nije bio neki učenik, ali je bio najbistriji

Potom nastavlja: „Zanima vas kako se Milan školovao? Pa nije jednom otišao u Zagreb s torbom duhana koju bi prodao i od tih novaca platio režije i knjige. Priča se da Milan nije bio bogzna kakav učenik. Ako mislite je li imao sve petice, nije. Ali je bio najbistriji u razredu i na njega su se mnogi oslanjali. Zbog siromaštva je bio vrlo uporan i tvrdoglav'.

Otac Jozo Bandić umro je dok su djeca bila mala. Kraće vrijeme radio je u Njemačkoj, no nakon toga se razbolio i umro.

'Rano smo ostali bez oca, sve smo iznijeli na svojim rukama', kaže Tonka. 'Mi smo naučili raditi, šparati, boriti se i ne kukati. Stvorili smo to nešto krova nad glavom i sad o nama pišu laži. Pitaju uvijek da damo slike dok smo bili djeca. Nemamo mi slika, nije bilo fotoaparata, nije se imalo novaca za slike', kaže Tonka.

O tome kako se skromno živjelo tada u hercegovačkim selima svjedoči i guslar iz Gruda Željko Šimić, nekadašnji Bandićev srednjoškolski nastavnik matematike, koji je o njemu spjevao ep.

Jedan od stihova kaže: 'Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gazit moga, kad je prvi razred pohađao, od krmeta opanke imao.'

I zaista, u tih sat i pol boravka u kući, u kojoj je tijek razgovora tekao isprekidano, spominjalo se kako je Milan Bandić kao dijete u školu hodao u dva broja većim cipelama kako bi ih mogao nositi i dogodine, kako je za svakog tko god bi ga nazvao uvijek bio na raspolaganju, a svaki poklon koji je u kuću ušao, slika, pršut ili nešto treće, svaki se naš sugovornik taj dan zakleo da 'Milan ništa nije uzeo sebi. Sve su to uvijek raznijeli, pojeli i popili drugi'…

Tko je, uistinu, Milan Bandić? Kako je uspio u politici, da bi danas bio na prekretnici života? U knjizi "Ja, Milan" koja je u prodaji na svim kioscima u Hrvatskoj po cijeni od 29,90 kuna, možete naći sve što ste oduvijek željeli znati o zagrebačkom gradonačelniku, ali niste imali koga pitati...