BBB-ovci pomažu djeci, a oni im poručuju: "Hvala vam!"

Za blizanke Lauru i Ines Bičanić (19) dečki iz Udruge Goričani Humanitarka prikupili su 2015. godine 14.000 kuna. Godinu dana kasnije za Miu i Lanu (14) Mićanović 23.000 kuna, a lani za Frana Krasnića (15) uspjeli su skupiti dosad rekordnih 30.000 kuna. No ljudi koji im već godinama pomažu željeli su ostati anonimni, a djeca su im se ipak željela zahvaliti.

- S obzirom na to da smo cijelu godinu od prikupljenog novca uspjeli financirati naše terapije, koje su krucijalne za svakodnevno funkcioniranje, ja bih rekla da je to uistinu velika pomoć. Mogu reći da je poseban osjećaj kad se jedan cijeli gradić i ljudi dobre volje okupe za nas i time nam jako puno pomognu. Zbilja je poseban osjećaj - rekla je punim glasom Laura Bičanić, inače maturantica velikogoričke gimnazije, koja se ovih dana prijavila na Filozofski fakultet u Zagrebu. Prerano rođene djevojčice Bičanić u početku su se razvijale kao druga djeca. Znakovi poteškoća pojavili su se u trećoj godini, a majka je od tada s njima prošla sve što si ni jedan roditelj djeteta bez poteškoća ne može zamisliti.

- Rodile su se tri mjeseca prerano. Nisu se stigle razviti kao druga djeca i cerebralna paraliza je posljedica toga - kaže nam mama Dinka.

Samo primjer da smo supruga i ja morali uzeti status roditelja njegovatelja najbolje pokazuje koliko to više nismo mogli pratiti. Radio sam u računovodstvu i knjigovodstvu i posao vam oduzima tih osam do desetsatni koji su potrebni njima, posebno jer su dvije, nastavio je Darko Mićanović, otac blizanki Lane i Mie.

Učenice i odlikašice sedmog razreda upoznala sam prije sedam mjeseci kad sam ih posjetila u Judo klubu osoba s invaliditetom “Fuji”. Dočekale su me u svlačionici ispred dvorane u zagrljaju trenerice Marine Drašković, koja je ove godine od naše redakcije dobila nagradu Ponos Hrvatske. Osmijeh im nije silazio s lica jer se radilo o posebnom danu u tjednu - suboti. Subota je i blizankama Mićanović i blizankama Bičanić, kao i Franu, najdraži dan u tjednu jer dolaze na trening juda. Sat vremena, prije svega metalne, ali i fizičke terapije, slažu se njihovi roditelji, ono je što njihovoj djeci puni srca. Marina uživa njihovo beskrajno povjerenje.

- To im je uletjelo kao osvježenje pored svih ovih dosadnih svakodnevnih vježbi. Ona nikad prije nije radila s takvom djecom, ali odmah ih je zavoljela. Taj trening je njima kao šlag na torti. Marina je puna entuzijazma. Planira u suradnji s gradom djeci omogućiti novu dvoranu. Ima puno klinaca koji treniraju tako da nemaju dovoljno termina a njena je želja da imaju treninge dva do tri puta tjedno. Želi da se to pretvori u nešto ozbiljnije, a to ne može bez pravog prostora - napomenuo je Darko, a klinci su se složili jer im sat vremena na tjedan nije ni blizu onoga koliko žele trenirati. Judo u Velikoj Gorici treniraju pet godina. Tamo su se upoznali i otad su prijatelji. Moto njihove grupe je “Simetrija je za papke”.

- Veliki sam zaljubljenik u borilačke sportove. Moja želja je oduvijek bila negdje se uključiti ali nisam imala prilike s obzirom na moju realnost. Čim sam došla znala sam da je to za mene. Judo je moja najveća ljubav - rekla je Laura. Dečki iz Humanitarke s Marinom su surađivali protekle tri godine. Kako su nam ispričali na humanitarnom malonogometnom turniru prošle subote, željeli su da novac zaista ode nekome kome je pomoć prijeko potrebna. Znali su što Marina godinama na treninzima u Velikoj Gorici radi za djecu s cerebralnom paralizom, ali i s onima koji imaju Downov sindrom i druge bolesti, stoga je suradnja bila logična. Pritom im nije bilo bitno što je većina djece iz Zagreba.

- Krenulo je tako što smo prije pet godina skupljali novac za frenda čija kćer ima cerebralnu paralizu. Trebala su joj kolica i za njih smo skupili otprilike 8000 kuna. Shvatili smo da je to super ideja. Nastavili smo s njom, a kako se turnir širio, iznos je iz godine u godinu rastao. Drugu godinu smo se udružili s Marinom. Ovo je zajednički trud svih Velikogoričana. Želimo da ovo ostane kvartovska humanitarna ‘spika’ - rekli su nam dečki, koji su, unatoč svemu što rade, od nas zahtijevali anonimnost.
Ove godine turnir je igralo rekordnih 32 ekipe. No, ožarena lica djece i roditelja dok pričamo o Udruzi, govore nam koliko im je značila ta pomoć Goričana.

- Nisam očekivala da će se toliko novaca prikupiti. Moram priznati, s obzirom na to da je to bilo na lokalnoj razini i uložili su jako puno truda i mislim da se isplatilo - rekla je Laura. Na nju su se nastavili i ostali.

- Dečki, fakat, fakat, vam hvala - rekao je Fran.

- Franu su željeli skupiti za godinu dana liječenja, no prikupili su 30.000 kuna. Onda je bilo ‘kaj da napravimo, kaj ćemo sad’. Došli smo na ideju da ostalih 12.000 kuna doniramo još dvoje klinaca iz kluba kako bi i oni mogli na tjedan dana terapija u Sloveniju - priča Vlado Krasnić, Franov tata.

Sve tri obitelji novac su iskoristile za dva tjedna intenzivnog liječenja u Sloveniji u Kamniku, koje inače stoji više od 11.000 kuna. Ostatak su izdvojili za privatnog terapeuta koji je jednom tjedno kod kuće radio s djecom. Novac im je pokrio 80 posto troškova koje godišnje izdvajaju za liječenje.

- Ako im želite podići kvalitetu života onda vam nije dovoljan HZZO. On vam zadovolji neku osnovnu formu, ali ako hoćete iz njih izvući maksimum, onda to definitivno nije dovoljno - rekao je tata Mićanović.

- Ja ću vam reći samo na primjeru cipela. One su samo 1300 kuna. To vam HZZO odobrava jedanput godišnje. One ih poderu brzo jer hodaju tako da vuku noge. Sad sam im u svom trošku promijenila đonove - objasnila nam je Dinka. Vlado je rekao kako je Franu potreban bicikl na tri kotača, ali zbog cijene od 14.000 kuna dječak će ipak pričekati na njega. Fran i blizanke Mićanović idu i na terapijsko jahanje. Seke ga baš ne vole jer zbog alergije na konjsku dlaku nakon sat vremena treninga kašlju i kišu, no terapiju im znatno pomaže. Uz pomoć roditelja ili hodalice, djevojke mogu bez invalidskih kolica.

- Na jahanje idu kontinuirano već 13 godina. Malo smo ih supruga i ja ucijenili. Ako nema jahanja, nema ni juda - kroz smijeh je rekao Darko. Ne druže se samo djeca, već i roditelji. Svi zajedno trčali su 6. svibnja ove godine utrku Wings for life u Zadru. Prošle subote nisu propustili ni petu humanitarku u Cvjetnom naselju gdje se novac prikupljao za bivše članove Udruge koji su stradali u prometnim nesrećama - Domagoja Matezovića Mića i Marijofila Crnjaca Brzog. Mić je ove godine tragično poginuo, a supruga i troje male djecu ostali su sami. Brzi je biciklom podletio pod kamion, a već osam mjeseci nepomično leži u bolničkom krevetu.

- Većina članova Udruge su pripadnici BBB-a koji se u dijelu javnosti percipiraju kao huligani, ali su to jako dobri dečki. Spremni su za pomoć, angažirani su na nivou cijele države, posebno prije par godina dok su harale poplave u Gunji, požari u Dalmaciji i što se nas najviše tiče, na ovim humanitarnim akcijama na malonogometnom turniru - rekao je Darko. S dečkima su i danas u kontaktu, a pomoć im pruža i Marina koja je djeci omogućila godinu dana treniranje bez članarine. Besplatne su im klupske majice, kape, trenirke, ruksaci i kimona.