'Bez Haškog suda za mnoge se zločine nikad ne bi doznalo...'

Nakon 10.800 dana zasjedanja, nakon 4.650 saslušanih svjedoka i iščitavanja 2.5 milijuna stranica transkripata, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) formalno će se raspustiti u četvrtak. Svečanost zatvaranja u Haagu, kojoj će prisustvovati glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres, obilježit će kraj 24 godine istraga i kaznenih postupaka koji su donijeli 161 optužnicu.

Tribunal za ratne zločine stavio je bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića iza brave. Osnovan 1993. godine, bio je to prvi tribunal takve vrste od sudskih procesa u Nürnbergu i Tokiju na kraju drugog svjetskog rata. Devedeset osoba je osuđeno zbog genocida, zločina protiv čovječnosti ili drugih zločina. Političari i visoki vojni časnici, nakon što je presuda potvrđena, više neće ostati nekažnjeni, već će biti odgovorni za svoje postupke.

Krajnji uspjeh u lovu na bjegunce, međutim, trajao je desetljeće, a bilo je i kritika da je tribunal predstavljao pobjedničku pravdu: oko dvije trećine onih koji su bili optuženi bili su Srbi. Pristaše suda tvrdili su da su srpske snage izvršile najgore zločine nad civilima u BIH. Zatvaranje ICTY-a znači i promjenu međunarodne pravde od odvojenih tribunala - nametanje pravde nakon sukcesivnih sukoba na Balkanu, Ruandi ili Sierra Leoneu - prema ambicioznom cilju univerzalne nadležnosti pod međunarodnim kaznenim sudom (ICC).

Nasljeđe ICTY-a bilo je ključno, smatra Philippe Sands, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Londonu, koji je otvorio put širem međunarodnom konsenzusu o pravosuđu za ratne zločine. - Raspad Jugoslavije bio je katalizator s vrlo značajnim posljedicama. Iskustvo je donijelo različite rezultate. Nije donijelo spokoj i pomirenje regiji, ali je donijelo ... važne prosudbe o pojedincima, smatra on. Sands, koji je zastupao Hrvatsku protiv Srbije u postupcima pred Međunarodnim sudom pravde, dodao je: - Cjelokupna uloga ICTY-a odražava značajnu, ali ograničenu funkciju koju međunarodna pravda može igrati u rješavanju dugotrajnih političkih razlika. To je jedan od alata. Ad hoc tribunale je bilo lakše voditi nego njihovog globalnog kolegu kao što je ICTY.

Među postignućima Tribunala bilo je akumuliranje pravne stručnosti i svjedočenja, stvarajući arhivu dokaza koji će dobro poslužiti budućim povjesničarima. Tužitelji su prvi uveli pravni koncept "udruženog zločinačkog pothvata", doktrinu koja se oslanjala na povezivanje optuženika s zajedničkim planom za genocid ili zločine protiv čovječnosti. Sir Geoffrey Nice koji je radio u ICTY-u između 1998. i 2006. godine i vodio tužiteljstvo protiv Slobodana Miloševića, priznaje njezin uspjeh, ali ima rezervu.

- Moj stav o ICTY-u je pod utjecajem povijesti i svega što se dogodilo u Srebrenici gdje je masakrirano 8.000 bosanskih ljudi i djece, objasnio je.  

- Čini se da su, prema ICTY-u, neborbene 'zapadne' države, zajedno s 'izgubljenom' državom Srbijom, bile u stanju povremeno ometati vladavinu prava - često uz skrivanje dokaza, izjavio je Nice, čija najnovija knjiga, 'Pravda za sve ili kako ju postići, ocjenjuje presude ratnih tribunala.

- Mi, odvjetnici koji smo sudjelovali u procesu, koliko ja znam, iako nesavršeni, trudili smo se dati najbolje od sebe kako bismo našim klijentima omogućili najbolju obranu, ali suđenja su previše dugo trajala. Žrtve su čekale desetljećima prije nego su konačno saznale što se doista dogodilo.  - Ono što je dobro jest da svi obrazovani građani svijeta od sad pa ubuduće, očekuju da svaki ratni zločin bude podložan međunarodnoj zakonskoj odgovornosti, a to je već ogroman pomak u načinu razmišljanja, zaključio je.  - Drugo, ICTY je prikupio ogromnu količinu dokaza koji se možda nikad ne bi pojavili. Ostat će tamo još 500 godina. 

Samoubojstvo hrvatskog zapovjednika Slobodana Praljka, koji je progutao kalijev cijanid nakon što je sud odbio njegovu žalbu, osigurao je da posljednje zasjedanje Međunarodnog suda privuče međunarodnu pažnju. Postoji još nekoliko zakonskih mogućnosti, kao što su izvanredne žalbe protiv presude UN-u, te preostali mehanizam za kaznene sudove (MICT). Ostali slučajevi ratnih zločina prepušteni su nacionalnim sudovima u regiji. Glavni tužitelj ICTY-a u odlasku, Serge Brammertz, prošli je mjesec priznao da tribunal nije postigao pomirenje u bivšoj Jugoslaviji.

- Kao što smo vidjeli ... zločini su ostavili rane koje se još nisu izliječile. Osuđene ratne zločince i dalje mnogi smatraju herojima, dok se žrtve i preživjeli zanemaruju i ignoriraju. U konačnici, ostavština ICTY-a neće se mjeriti vlastitim radom, već jesu li zemlje bivše Jugoslavije izgradile vladavinu prava ... Istina o onom što se doista dogodilo dokazana je na javnom sudu, piše The Guardian, a prenosi Express.