Vladimir Pevec (68) je s bolovima u prsima izašao iz kuće na Savskom mostu u potrazi za taksijem. Mladi muškarac, kojeg sad traži, odvezao ga je u Vinogradsku brže od bilo koje hitne pomoći, i nije želio ni naplatiti
VOŽNJA ZA SPAS U ZAGREBU
'Bio sam u predinfarktnom stanju, spasio me taksist brzom vožnjom, želim ga upoznati'
Na dan utakmice Hrvatska - Belgija se nisam dobro osjećao, a nakon utakmice se pogoršalo. Ustao sam osvježiti se, a noge kao da nisu bile moje, lebdjele su. Onda me počelo i peći u prsima, a uskoro je krenula je i jaka bol, znao sam da sam u predinfarktnom stanju, osjećaj mi je bio dobro poznat, priča Vladimir Pevec (68) kako je počela njegova bitka s petim infarktom u životu, i potraga za čovjekom koji ga je zbog brzine možda i spasio.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:28
- Bilo je oko 18.15 sati, sam sam bio u kući. Prvo je počelo peći, a onda ona, dobro poznata bol koja razdire prsa. Znao sam što se događa. Imao sam ugrađena već četiri stenta, i četiri infarkta prije, zadnji prije šest godina. Prvo sam nazvao prijateljicu koja živi blizu, na Kajzerici, da me ona odveze u bolnicu. Nije, međutim, bila kod kuće. Kako sam znao da Hitna pomoć može doći za pet minuta, ali i za sat vremena, izašao sam iz kuće na okretištu Savski most, gdje odmah ispred stoje parkirani taksisti. Bilo je pet, šest automobila, ali ne i vozača u njima pa sam ušao u kafić u kojem se griju dok čekaju. Držeći se za prsa od boli, pitao sam koji je prvi slobodan, trojica su sjedila za stolom. Jedan od njih, dečko od 30, najviše 35 godina, brzo je sve ostavio, i pomogao mi da uđem u auto... - nastavlja gospodin Vladimir, sad u suzama.
- Ja sam osjećajan čovjek, vidite to na meni, oprostite, ispričava nam se zbog svojih emocija. Do neba je, kaže, zahvalan mladiću čija je reakcija bila toliko brza, i tako predana. U bolnici su bili za pet, šest minuta zahvaljujući njegovoj brzoj, spretnoj vožnji.
- Vozio je brzo, napravio sto raznih manevara, toliko se trudio dovesti me u Vinogradsku što brže. Nismo u vožnji pričali, ja sam mu samo rekao da mi je jako loše, i da sam u predinfarktnom stanju. Držao sam se za ploču ispred sebe, naprijed sam sjedio. Nije pričao ni on, bio je potpuno fokusiran na vožnju. Ne sjećam se auta, čak ni boje, niti tvrtke za koju taksist radi, bilo mi je jako loše, teško mi je opisati vam kakvo je to stanje, ne daj ga, Bože, ikome. Pamtim samo da je dečko u, otprilike, ranim tridesetima, i visok, sigurno i 190 centimetara - prisjeća se Pevec. Silno ga želi vidjeti, upoznati, stisnuti mu ruku i zagrliti ga u znak zahvalnosti.
- Ne znam da bi me itko, računajući Hitnu pomoć, brže dovezao. Jer je i on vozio, smije, po tramvajskoj pruzi. To kako je jurio, spretno preticao, skretao, prestrojavao se, prošao je zbog mene i kroz crveno, da me spasi, čudo jedno! Riskirao je vjerojatno i vozačku dozvolu, znači i svoj posao. Kad smo došli pred bolnicu, trčao je pomoći mi da izađem iz auta, dopratio me do ulaza, a kad sam ga pitao koliko dugujem za vožnju, rekao je da plaćanje ne dolazi u obzir! - kaže gospodin Vladimir, pokušavajući suspregnuti suze. Plakao je i tamo, pred bolnicom, od dobrote tog mladog muškarca.
- Jako me potresla gesta tog čovjeka, jer dobrota je danas rijetkost. Ljudi samo prođu pored onih kojima je teško, eventualno ih nešto zanima ako mogu snimati mobitelom. Ovaj je taksist sve ostavio, jurio, nije mi vožnju ni naplatio... - zaključuje gospodin Vladimir.
U bolnici je hitno operiran, ugrađena su mu nova četiri stenta, sad ih je osam. Živi zdravo, kaže, vedra je duha, ali srce nije dobro.
- Otpušten sam iz bolnice nakon par dana, dobro sam sad, nadam se da će proći barem novih šest godina mira, bez infarkta - kaže nam u svome domu u Savskoj 192, pozivajući dobrog taksista da mu se javi na tu adresu. Pokušavao ga je pronaći ovih dana.
- Prošetam svaki dan, gledam hoću li ga vidjeti. Auto ne bih prepoznao,ali njega hoću sto posto. Ušao sam i u kafić gdje sam ga zatekao toga dana, nisam ga pronašao, ali ostavit ću tamo podatke pa da mi se dečko javi - dodaje Pevec. I mi smo se na Savskom mostu raspitivali za visokog taksistu - kod kolega, u kafićima, ostavili smo mu poruku i u centrali Radio Taxi Zagreba, ako za njih radi. Ovdje svoju "stanicu" imaju i "slobodnjaci", puno ih je, kažu taksisti s kojima smo razgovarali pa je teško doći do nekog.
- Ma znate što, dobro se dobrim vraća, tako sam ja zaključio! Prije mjesec dana sam spasio ovog mačka s ulice, a sad je mene netko drugi spasio, zaključio je gospodin Vladimir, pokazujući nam svog lijepog, dobro uhranjenog - Mirka.
- Sin mi ima štand s knjigama na Trešnjevačkom placu, svratio sam mu tamo prije mjesec dana, sjeo na stolicu, i odjednom se niotkud stvorio taj mačak, tanak, mršav. Ničim izazvan, skočio mi je u krilo, i to je bila ljubav na prvi pogled. Odveo sam ga k veterinaru, nalaz je pokazao da je, očito od siline nečijeg udarca, njegov cijeli abdomen - crijeva, jetra, gušterača, sve, pomaknuto u pluća. Platio sam operaciju, 2.800 kuna, na deset rata, Mirko je sad jako dobro, priča Vladimir o svom dobrom djelu. Član je društva za zaštitu životinja pa je dobio popust na veterinarsku operaciju. Kaže nam, ako smo ljubitelji životinja, da se učlanimo u društvo, imat ćemo i popust. On sam ne može proći pored napuštene, bolesne životinje.
- Ali i da nisam imao popust, platio bih punu cijenu, i opet će u suzama Vladimir. Ima kod kuće još dvije mace, supruga mu je "zaprijetila" da će otići od kuće ako donese još koju, smije se ovaj umirovljenik. Nekad je radio u zagrebačkoj kinematografiji, 1991. je otišao u rat, i borio se do kraja, do Oluje 1995. Branitelj je u mirovini. Za Božić, kaže, najviše želi upoznati svog novog prijatelja sa okretišta Savski most - dobrog za volanom, a još boljeg u srcu. Jer je spasio njegovo srce.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
