Časne 'dančarke' pozdravile naše pomorce: 'Često nas s nemirnih mora zovu za molitvu'

Bože, kakve emocije, kakav događaj. Ovo nam je zaista doživljaj. Zadnji put smo naše pomorce pozdravile ovako 2008. kada je pored Danača prošao AP Zagreb. Prošlo je punih 13 godina. Posebne su to emocije, tako smo sretne, kazale su za dulist.hr časne sestre ‘dančarke’, odnosno franjevke od Bezgrešnog začeća s Danača.

U samostanu koji trenutno broji 15 časnih sestara, u nedjelju poslijepodne dočekao se prolazak broda Revelin Atlantske plovidbe. Brod je s pučine brodskom sirenom pozdravio Gospu od Danača te cijeli Dubrovnik, a iz samostana su naše pomorce tradicionalno pozdravili uz zvon crkvenih zvona te mahanje. 

Čim su u samostan dojavili kako se AP Revelin vidi na pučini,  časne sestre su spremno potrčale, uzele lincune i ‘upalile’ crkvena zvona. U tom trenutku, kiša je prestala, provirilo je sunce pa je tako i nebo 'blagoslovilo' taj poseban trenutak. AP Revelin prvi je ''naš'' brod koji je nakon dugo vremena prošao rutom pokraj grada, a zvona crkve koja je u obnovi, prvi put su zazvonila upravo za njih, piše dulist.hr. 

- Naša crkva Gospe od Danača je u obnovi, ali Bogu hvala, zvona smo uspjeli osposobiti. Ovo je prvi brod kojem smo zvonili ovim novoobnovljenim zvonima na našoj crkvi. Prekrasno, tako smo sretne da je struja proradila. Da je brod došao prošle nedjelje, ne bismo im mogli zvoniti - rekla je časna sestra Katica Dabo.

Inače, časne ''dančarke'' izrazito su povezane s dubrovačkim pomorcima još od davnina, a ta je tradicija duga preko 150 godina. Pomorci još uvijek Gospi od Danača donose zavjetne darove iz zahvalnosti što ih je izbavila iz velikog, nemirnog mora i teških situacija. 

-U 19. stoljeću ovo je svetište bilo hodočasničko kao što je sada Gospa od Milosrđa na Gorici. Zadnjih 50 godina naše pozdravljanje brodova puno je intenzivnije. Pozdravljamo sada i cruisere. S tri takva broda dobile smo bile i poziv na objed, ali nismo tada prihvatile pa su nam donijeli neke namirnice da nas barem tako potrataju. Većina bi kapetana s cruisera došla sa suprugama i djecom pohoditi svetište. U novijoj povijesti zvali bi nas iz Atlantske plovidbe pa bismo mi otpratile ili dopratile brodove. Kada bi naši pomorci znali da će se naći u kritičnim točkama na moru s protivnim vjetrovima, poslali bi nam nekoliko dana prije telegram da molimo za njih, a kada bi prošli kroz taj tjesnac, u neko doba noći bi zvali na telefon da je sve sretno prošlo. Primjerice, kapetan Zupčić dao je izraditi jednu veliku sliku Majke Božje u zahvalu za pomoć na moru. Za svetog Nikolu uvijek bi u samostan primili naše pomorce i podružili bi se s njima. Redovito odlazimo i na polaganje vijenaca na 6. prosinca. Posebno smo povezane i s brodom Danče. Svake godine bi dolazio u valu na Dančama i položio bi tu jedan vijenac - rekla je časna sestra Kornelija Zorić.

-Tako bi nas i na povratku pozdravili, dugo bi taj pozdrav trajao i mi bismo odmah izišle vanka mahati im, sretne što su sigurno prošli kroz opasno more i sretno se vratili kući – dodaje.

U blizini Danača često prolaze i mali turistički brodovi pa im časne izađu mahati i tako im daju do znanja da mole za njih. Kod kruzera je stvar, dodaje sestra Kornelija, ipak nešto formalnija. Ipak, i tu je bilo zanimljivih trenutaka.

- Jedan od kapetana mi je rekao da prije nego je postao kapetanom na cruiserima nije ni izbliza ovoliko bio uvjeren da Bog postoji i da nas čuva. Svi koji dođu na brod, prije ili kasnije postanu vjernici. Za svaki posjet tim brodovima ponijeli bismo reprodukciju centralnog dijela triptiha Nikole Božidarevića koji bismo pričvrstili pri ulazu na brod tako bi nas Gospa od Danača odmah dočekala na vratima tog broda – naglasila je sestra Kornelija za dulist.hr.