Svaki dan vidim ogorčenost i bijes maloga čovjeka kojemu je braniteljsko pitanje tabu tema, ne usudi se progovoriti. I ja sam branitelj i morao sam progovoriti, kaže
Cvetković: "Nemam više što izgubiti, zato sam progovorio"
Za ovo što sada imamo nije vrijedilo nokta slomiti, ali još uvijek možemo nešto napraviti, reagirati. Pa čujte, obespravljeni su svi oni drugi koji nisu bili u ratu. Bože moj, je li zločin što niste bili u ratu? Neki su imali radnu obvezu, i to je valjda u redu. Rekao je to u emisiji Nedjeljom u 2 Tihomir Cvetković, ratni veteran koji je javnosti poznat nakon što je medijima uputio javno pismo u kojima se obrušio na nesrazmjernost primanja Đure Glogoškog i njegovog sina (27) koji je također 100-postotni invalid te koji boluje od multiple skleroze. Braniteljima je poručio da prekinu prosvjed te javnost upozorio na odnos državnih institucija prema civilnim invalidima.
Cvetkovićeva supruga boluje od raka vrata maternice koji se nalazi u poodmakloj fazi, a brat mu se također bori s tumorima te je u više navrata bio operiran. Cvetković od države prima samo 1250 kuna invalidnine. Za Hrvoja se 24 sata dnevno brine brat Ivan koji već godinama pokušava ostvariti zakonsko pravo da vodi brigu o bratu.
- Radim u rafineriji u Sisku. Ako izgubim posao ja sam sutradan kruha gladan, sutradan nemam za kruh. Kćer s dvopredmetnim završenim studijem četiri i pol godine nema posla, a drugi sin, da i nađe posla u struci, u građevini, nema posla u Sisku, to je mrtvo u Sisku. Kako da se oslobodi kad ima bolesnog brata doma. Da ja dam otkaz, koji jedini radim - pita se Cvetković.
Kaže da je njegov drugi sin taoc situacije, ne želi napustiti brata.
- U Centru za socijalnu skrb preporučili su nam da sina damo u ustanovu. Njega zdravog intelekta, u mjesto gdje su neubrojivi, to ne dolazi u obzir. Takvo mjesto ja zovem grobljem živih - kaže.
Na pitanje Aleksandra Stankovića o tome što će uraditi po pitanju toga što je ministrica Milanka Opačić rekla kako njegov drugi sin Ivan ne može biti njegovatelj, jer mu je bolesni stariji sin stariji od 18 godina, Cvetković odgovara kako je to spreman pravno osporiti.
- Moram se upuštati u odvjetničku situaciju, moram. Zaboravljaju činjenicu da je obolio prije 18-te godine. Ukidate li to bolesnima s 18. rođendanima, to nije točno, mnogi imaju i dalje to pravo. Neću u javnost s tim podacima da nekoga ne kompromitiram, ali puno je tu nejasnoća - kaže.
'Svaki dan vidim ogorčenost i bijes maloga čovjeka'
Na pitanje o tome kako odgovara na navode da je izmanipuliran, Cvetković pak odgovara kako je i on branitelj, no kako ima priliku svaki dan vidjeti ogorčenost i bijes maloga čovjeka, što ga je primoralo na reagiranje.
- Volim reagirati kada treba, vidim gnjev malog čovjeka kojemu je braniteljsko pitanje tabu tema, ne usudi se progovoriti. Progovorio sam jer nemam više šta izgubiti, mediji su mi ostali jedina opcija. Ratujem na tri fronte, posao, obitelj i moji bolesnici doma te ono malo poljoprivrede što je doma ostalo, i sad su mi se desili mediji - rekao je Cvetković.
Na pitanje je li ikada posustao Cvetković odgovara: 'Lako je posustati, kada vidite kakve su barijere pred vama. Jabuku koju sam zagrizao pojest ću dok kraja'.
Ne traži niti želi financijsku pomoć
No, unatoč teškoj situaciji, Cvetković uopće ne traži niti želi financijsku pomoć.
- Zasut sam ovih dana, zovu sa svih strana i pomagali bi financijski. Ja nemam dovoljno, imam toliko koliko imam, ali pokrivamo se nekako. Ne želim i nisam navikao uzimati takvu pomoć pa sve preusmjeravam na Alisu Šimić iz Viškova jer je njezin slučaj još teži. Jedan čovjek iz Cavtata mi je poštom uplatio 100 kuna, drugi iz Mlina kod Dubrovnika 200 kuna. Ostalo sam uspio preusmjeriti. Ravnateljica škole u Novoj Vesi, tamo gdje živimo, unatoč mojem negodovanju organizirala je pomoć i od prosvjetarskih plaća prikupila 1680 kuna. Da ih vratim, uvrijedio bih ih. Ne znam što da radim - rekao je Cvetković.
Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.