Da, opasno je kad političari javno traže nečije uhićenje. Baš kao i onda kad ga žele spriječiti
Knin: Zoran Milanović i Andrej Plenković zajedno u prvom redu na obljetnici Oluje |
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, ilustracija
"Predsjednik države govori da je osoba xy kriva, da mora biti hapšena, završiti u Remetincu", upozorio je sudac Ivan Turudić na N1 televiziji. Ali isto tako, problematični su i sastanci premijera sa šefovima DORH-a.
Nije neka novost da Ivan Turudić kritizira Zorana Milanovića.
Ovoga puta pozvao je političare da se suzdrže od komentiranja postupaka u tijeku, naglasivši kako "pogotovo predsjednik države to ne smije raditi"."Predsjednik govori da je osoba xy kriva, da mora biti hapšena, završiti u Remetincu", kazao je sudac Turudić jutros na N1 televiziji.
Novost je sadržana u njegovu obrazloženju zašto je takva praksa, inače sve raširenija na političkoj sceni, zapravo opasna.
"Predsjednik takvim izjavama pomaže budućim osobama koje budu inkriminirane, to je protivno europskoj pravnoj stečevini".
I doista, duga je lista političara i javnih osoba koje su upravo činjenicu da se protiv njih s političke govornice pokrenuo pravosudni postupak, koristile kao argument za svoju obranu pred sudom, hrvatskim ili europskim.
Ili još češće pred sudom javnosti.
Todorić i Sanader
Ivica Todorić sve do nedavno tvrdio je da je pravosudni postupak protiv njega pokrenut pod pokroviteljstvom premijera Andreja Plenkovića. Ivo Sanader godinama je optuživao premijerku Jadranku Kosor da je nakon njegova propalog puča u HDZ-u dala nalog glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da pokrene postupak protiv bivšeg premijera.
Sanader je, također, uzvraćao predsjedniku Stjepanu Mesiću na njegove poruke o istragama da "bolje pripazi da Uskok ne uleti kod njega i njegovih". Mesić je kao predsjednik pozivao na istragu protiv Ivića Pašalića, a tvrdio je i da Vladimiru Zagorcu treba oduzeti odlikovanja i prije okončanja pravosudnog postupka.
Bandić i Milanović
Osim toga, Milan Bandić širio je priču u javnosti - a i preko sudskih tužbi koje je pokrenuo - da iza njegova uhićenja i podizanja optužnica stoji bivši premijer Zoran Milanović koji je, pak, u jeku lokalnih izbora 2013. godine javno optužio Bandića za "korupciju i kriminal".
Sada, pak, Zoran Milanović već mjesecima javno poziva na uhićenje Marija Banožića, a aludirao je i na pravosudni postupak protiv Andreja Plenkovića, što je izazivalo rasprave o političkom pritisku na DORH.
I to je zaista problematično iz više aspekata.
Žrtve političkog progona
Prvi je onaj o kojem govori Tudurić, da će se akteri pravosudnog postupka braniti da su zapravo žrtve političkog progona. Tvrdit će da su visoki državni dužnosnici upregnuli policiju i pravosuđe kako bi iskonstruirali slučaj protiv njih.
O tome su govorili i mnogi tajkuni i optuženici u zadnjih tridesetak godina, od Branimira Glavaša koji je optužbe za ratni zločin stavljao na dušu premijera Sanadera preko Miroslava Kutle nakon što je SDP 2000. godine krenuo u čišćenje pretvorbe i privatizacije, pa sve do Zdravka Mamića koji je pobjegao od navodno politički motiviranog postupka protiv njega.
Erozija povjerenja
I drugo, politički utjecaj na pravosuđe doveo je do erozije povjerenja u to isto pravosuđe, stavilo istražitelje, državne odvjetnike i suce pod strahoviti pritisak. A to se ne odnosi samo na dužnosnike koji javno traže hapšenje, već i na one koji javno - ili preko telefona ili u privatnim audijencijama ua Banskim dvorima - štite svoje suradnike od istraga i optužnica.
Milanovićevi pozivi na uhićenje jednako su opasni kao i Plenkovićeva politička zaštita od uhićenja.
Još je gora situacija kad predsjednik države, ovoga puta Zoran Milanović, kritizira DORH zbog toga što ne hapsi osobe s njegova popisa, pa se i naknadna akcija i eventualno uhićenje Banožića ili nekog drugog može protumačiti kao politički pritisak na pravosuđe.
Razbijanje blokade
A opet, s druge strane, dio građana još uvijek smatra kako u ovoj zemlji, u državi koju je zarobio HDZ, samo javni pozivi šefa države mogu pomoći da se probiju neke blokade i neke stvari pomaknu s mjesta.
Recimo, Milan Bandić uhićen je u periodu Milanovićeve vlade. Kasnije je pušten na slobodu i do kraja života održavao se na vlasti u koaliciji s HDZ-om. Bez Milanovića možda nikad ne bi ni bio uhićen. Ali je nakon toga svejedno ostao na slobodi, bez sudske presude.
No to svejedno opet znači da politika diktira uhićenja i pravosudne postupke. Utječe na njihovo pokretanje ili utječe na njihovo zaustavljanje.
Zeljko i Saucha
Kad Andrej Plenković pozove tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana u Banske dvore i na zajedničkoj press konferenciji komentira istragu u aferi Dnevnice. Koja se zaustavila na vratima Plenkovićeva kabineta, a Cvitan ubrzo dobio otkaz.
Ili kad Sandra Zeljko, suoptuženica u aferi Dnevnice i bivša tajnica u Vladi, danas poručuje kako je Tomislav Saucha dobio manju zatvorsku kaznu od nje, premda je bio njoj nadređen, zbog toga što je godinama kao zastupnik čuvao Plenkovićevu vladu u Hrvatskom saboru.
Ivan Turudić opet je kritizirao Zorana Milanovića, što nije prevelika novost. Ipak, veća novost bila bi da isto tako prozove i najmoćnijeg političara u državi, premijera Andreja Plenkovića, zbog njegovih sastanaka s državnim odvjetnicima, njegovih poziva i poruka, kao i zbog činjenice da HDZ i dalje drži šapu na pravosuđu i sudovima.
