Daj malo maslinovog ulja, onog pravog, ne onog za goste

Nonica sipa vino u bukaletu, stol je već spreman. Izvadila je svoj najdraži porculan, uvijek ga postavlja samo za posebne prilike, a danas je definitivno posebna prilika. Njezina praunuka Iva slavi prvi rođendan. Bit će to prava gozba. Govori meni, majci jednogodišnje Ive, njezinoj unuci da nije ni mogla zamisliti da će ovo doživjeti. Kaže kako izgleda da će ona „Živjela sto godina“ stvarno i upaliti kad je ona u pitanju.  A kako i ne bi, sve je ona napravila -  istarski žgvacet je gotov, verzot pod ulje, domaće posutice, fritaja sa šparogama iz vrta i fažoleti na salatu, ali govori mi kako ne bi bilo nje tu da nema nonića.

A moj nonić, Ivin pranonić, trči on po vrtu, viče da sjedamo za stol i to odmah, sve će mu zagorjeti inače! Za ovaj poseban dan, posebno jelo – boškarin na grillu. Govori nam kako se nikad to do sad nije usudio tako pripremati, ali vidio je on na televiziji da se to sad tako radi. Da je moderno, kako kaže.  – Ma samo ti je da je dobra vatra, onda ti je lako peći meso. Nemojte sad dirati, čekajte. Sad to ide pod onu, foliju. Nonice daj donesi one ća šuška. – Pokriva meso, uzima žmuj vina i nazdravlja svojoj praunuci. Ništa joj nije jasno, ali sve smo ovjekovječili. Bit će to lijepe fotografije za uspomenu. Nonica odmah uskače kako joj moramo to razviti, donijeti prave slike. – Ovo ti ništa ne valja na tim telefonima, pa kad ti to gledaš. Ajde, molim te. Donesi nam da se možemo malo i pohvaliti. – Kimam glavom, morat ću stvarno razviti te fotografije, bit će mi žao jednog dana. Nazdravljamo da i Iva poživi barem sto godina. Ako krv nije voda, bome i hoće. Folija se konačno skida, boškarin s grilla je „odmorio“. – E tako, sad ćemo na fetice, a ti nonice daj malo onog maslinovog ulja. Znaš onog, ne onog za goste, onog pravog za nas. 

Oprezno zalijeva meso domaćim maslinovim uljem, zeleno je i gusto. Miriše. Gozba je konačno počela. I pjesma je počela. Izvlače se fotografije na čijim poleđinama obavezno piše kad su  snimljene, gdje te tko je na njima. Raspravlja se na koga Iva više sliči. Na čiju je lozu povukla. Boškarin je bio savršen. Dobro je to nonić vidio na televiziji. A i malvazija mu je izvrsna. Sad kad smo se dobro najeli, kad je nonić dobio sve hvalospjeve, nonica vadi asa iz rukava. Istarsku tortu, s mendulima i skutom. Još jedan red fotografiranja. Još jedan red pjesme.  Ivi ništa nije jasno, ali nonić izigrava dvorsku ludu, pa mala umire od smijeha. Zapravo, ovo je najljepši rođendan na kojem sam ikada bila. Srećom za Ivu, imat ćemo fotografije. Razvit ću ih.