Više desetaka tisuća vjernika u Sinju i u svetištu u Dragotinu

Na blagdan Velike Gospe više desetaka tisuća vjernika sudjeluje u svečanoj procesiji koja je u srijedu prije podne krenula iz Gospina svetišta u Sinju, procesiju predvodi nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić koji će služiti i blagdansko misno slavlje u Gospinu svetišu.

Sinjski alkarski momci u tradicionalnim odorama nose zlatom i dragim kamenjem, te brojnim zavjetnim darovima okićenu staru Gospinu sliku s kojom se na četiri strane blagoslivlja Grad Sinj i Cetinska krajina. Tijekom procesije sinjskim ulicama u nošenju slike Sinjske gospe izmjenjivat će se alkari, vatrogasci, pripadnici MUP-a, pripadnici braniteljskih i veteranskih udruga iz Domovinkog rata te časne sestre. 

Među sudionicima procesije su i zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (HRM) komodor Ivo Raffanelli i splitsko-dalmatinski župpan Blaženko Boban.

Na ovogodišnjem svečanom ophodu u Sinju u povodu Velike Gospe osimovjernika iz Dalmacije sudjeluju i vjernici iz susjedne BiH.

Kako su rekli u sinjskom samostanu, očekuje se da će tijekom cjelodnevnih blagdanskih svečanosti Velike gospe u Sinju biti više od 100 tisuća vjernika, a mise se služe od rane zore, do večeri.

Mnogi od sudionika procesije u znak žrtve  hodaju bosi.

Ovogodišnje blagdanske svečanosti u Sinju održavaju se pod motom "Obitelj - izvor života i radosti".

Vjernici Đakovštine u marijanskom svetištu u Dragotinu

Vjernici Gospi Dragotinskoj hodočaste još od sinoć, kada je misno slavlje predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, a nakon čega je održana procesija s upaljenim svijećama.  Svemu je prethodilo iznošenje slike Gospe Žalosne iz crkve, a koja je najvredniji predmet u svetištu.

Niz misnih slavlja na samu svetkovinu započelo je svetom euharistijom na otvorenome, za vanjskim oltarom, koju je služio vlč. Ivan Zirdum, dugogodišnji upravitelj svetišta. Svoju propovijed posvetio je Majci Božjoj i njenoj ustrajnoj, majčinskoj ljubavi prema njenom sinu, Sinu Božjem. 

Marija je majka uzor kako valja živjeti, poručio je vlč. Zirdum. Istaknuo je kako je Marija svakim svojim djelom ponavljala odlučnost – služiti Bogu iznad svega.

 - U muci Otkupitelja pratila je svoga Sina. Ona je čvrsta i hrabra majka. Isus ju je predao svima nama, kršćanima, riječima: 'Evo vam majke!' Marija je svoju služenjsku ulogu izvršila na zemlji, ali ona je služi i dalje. Nas pozemljare ona nikada ne zaboravlja. Mnoštvo se utječe Mariji, ona služi da bi mi bolje upoznali Isusa, ona nas privodi Kristu - rekao je, uz ostalo, u propovijedi vlč. Zirdum.

Dio vjernika u Dragotin zavjetno dolazi pješice, upućujući molitve Gospi Dragotinskoj za zdravlje, obitelj, mir, za pokojne, te za druge nakane.

Vjernici se Gospi Dragotinskoj mogu pomoliti na vidikovcu, gdje je izgrađen Marijin kip, te uz Gospin kip u unutrašnjosti crkve koja prolazi obnovu, a otkako se 2009. godine srušio njen teški betonski strop. 

Velika Gospa - "kraljica Hrvata"

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"

Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.

Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdajući se u njezin nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata", a zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata).

Još u 10. stoljeću hrvatska kraljica Jelena u Solinu je sagradila dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka. Izgorjela je 1875., a sadašnja je sagrađena 1878. godine.

Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija". Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i njegovu majku Mariju.

Mariji u čast i slavu posvećeno su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u domovini, nego i oni kasnije raseljeni diljem svijeta pa danas, ako na primjer nekome u Chicagu spomenete riječ "Hrvati", prvo što će vam odgovoriti bit će "Velika Gospa". Ona je Hrvatima ono što je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.

U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija spadaju: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.

Među Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta: Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Svetište Kraljice mira u Međugorju i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i u Bunariću u Bačkoj te Svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu u Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj i Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.