News

Komentari 189

Direktori bez diplome, konobari u muzeju, suci alergični na rad

Direktori bez diplome, konobari u muzeju, suci alergični na rad

MILA MAJKO Direktori bez diplome, konobari kao kustosi, vodoinstalateri kao bibliotekari, suci koji su na bolovanju 71 od 220 radnih dana i koji imaju alergiju na računalo...

Podzemno skladište plina državna je tvrtka s nadimkom “Podzemno skladište uhljeba”. Uglavnom su to ljevičari i narodnjaci. Izvještavali smo u nekoliko navrata iz ovog neobičnog objekta, recimo, onda kad su za savjetnika direktora zaposlili Dragana Crnogorca, čovjeka koji po životopisu baš nikad nije imao veze ni s plinom ni s energetikom, ali njegova stranka SDSS i danas podržava Vladu.

- Usko specijaliziranu rudarsku tvrtku vodi nam politolog, dosad mu je savjetnik bio prometni inženjer, a sad je to profesor tehničkog obrazovanja i crtanja. Oni uopće nemaju što raditi osim dobivati plaću - govorio je tad dobro upućen sugovornik, no ovo je, kako se kasnije pokazalo, bio tek vrh ledenog brijega.

POGLEDAJTE VIDEO: Reforme nam trebaju odmah!

Gđa. Vjenčana Kuma je još direktorica

Crnogorac je prije ovoga zaposlenja koje se obavilo, naravno, bez javnog natječaja dao izjavu da srpska manjina zaslužuje za svoju podršku Vladi barem četiri mjesta pomoćnika ministara. A podzemno skladište plina tad je vodio HNS-ovac Krešimir Malec.

Prije Crnogorca savjetovao ga je Josip Jambrač, također istaknuti HNS-ovac i prometni inženjer. Jambrač je javnosti postao poznat kad je tadašnjem potpredsjedniku vlade Radimiru Čačiću poslao mailove u kojima traži da ga se smjesti u državnim tvrtkama.

Direktor Malec je 2018. naprasno smijenjen, ali tek nakon što je zaposlio supruginu vjenčanu kumu na mjesto direktorice poslovnih funkcija. Novi glavni direktor opet je HNS-ovac, Ratimir Orešković.

Kad je preuzimao dužnost, najavio je preispitati odluke prethodnika, čime je dao naslutiti odlazak “gđe. Vjenčane Kume”. Ali kako vidimo iz impressuma službene stranice tvrtke, ona je još direktorica, ali sad “sektora ekonomskih poslova”.

A direktor sektora općih poslova je SDP-ovac Dinko Suton.

Direktor bez diplome

Baš u vrijeme kad je HNS-ovac Ratimir Orešković naručivao prvu kavu u svoj novi, direktorski ured PSP-a, Dinko Suton nazvao je Zorana Milanovića, svojeg tadašnjeg šefa, i rekao mu da daje otkaz jer je odlučio “krenuti svojim putem”.

- Dolazim iz realnog i vraćam se u realni sektor. Ne znam što ću točno raditi. Vidjet ću, imam nekakve planove, nekoliko natječaja... - govorio je tad Suton novinarima T-portala.

Bio je on i poslovni direktor SDP-a. Tijekom njegova mandata na toj funkciji stranka dvaput nije poslala financijsko izvješće na vrijeme, zbog čega su platili kaznu od 600 tisuća kuna.

Od dobro upućenih izvora doznajemo da je današnja situacija u Podzemnom skladištu plina šarolikija nego ikad:

“Imamo mi aktivne članove i HDZ-a, i SDP-a, i HNS-a, koje god stranke hoćete”.

Sudac koji ima alergiju na računalo

Da bi netko bio megauhljeb, ne mora nužno posisati milijune kuna poreznih obveznika. Ponekad je dovoljan apsurdni, bizarni nerad.

Mladen Grantverger je sudac s Općinskog suda u Zagrebu koji prima plaću od minimalno 11 tisuća kuna. Nije ispunio ni pola propisane norme, ne koristi kompjutor i, što je najzabavnije (ili najtužnije, ovisi s koje strane gledate), ima potpuno nevjerojatna opravdanja za svoj nerad.

- Ne mogu koristiti računalo u svojem radu jer svaki put kad radim na računalu, dobijem alergiju u vidu plikova na rukama - branio se
Grantveger pred Državnim sudbenim vijećem.

Čovjek je na bolovanju bio 71 od 220 radnih dana. U godinu dana je riješio samo 40 zemljišnoknjižnih predmeta, odnosno 42 posto norme. Od njih 40, stranke su se žalile čak u 21 slučaju, a devet ih je ukinuto jer je sudac povrijedio postupak.

Bunio se i opravdavao zbog postupka pred DSV-om, ali nije mu prošlo. Za kaznu je tri mjeseca primao za trećinu manju plaću. Svejedno je zadržao posao.

Slučaj Saše Mesić

Ili, recimo, Saša Mesić. Kći bivšeg predsjednika Mesića trebala je pripremiti projekt Termi u Zagrebu.

U četiri godine, koliko je vodila tvrtku i primala plaću između 16 i 17 tisuća kuna, nije se maknula s mrtve točke. Smijenjena je kad su Milan Bandić i Mesić zahladili odnose.

Megauhljebe krasi i nerijetka sposobnost zapošljavanja u sumnjivim, bizarnim, često i kažnjivim okolnostima. Prisjetimo se Valtera Krizmanića, elektromontera koji je s krivotvorenom diplomom sarajevskog fakulteta postao direktor u Elektroistri.

Otkrili smo ovu priču još 2014. godine. S tom lažnom diplomom inženjera elektrotehnike Krizmanić je u selekcijskom postupku izabran kao najbolji kandidat pa je u pulskoj Elektroistri počeo raditi 6. kolovoza 2013. godine. Samo mjesec dana kasnije Krizmanić je već bio imenovan direktorom Elektroistre, iz koje je svojedobno doslovce otjeran zbog krađe struje.

POGLEDAJTE VIDEO: Uhljebi u državnim firmama

Konobar u muzeju

Nekoliko dana nakon otkrića Krizmanić je dobio izvanredni otkaz, za njim je otišla direktorica HEP distribucije koja je Krizmaniću bila nadređena, a nedugo potom odletjela je gotovo cijela uprava. Afera je dobila i sudski epilog, u kojem je Krizmanić nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora.

Pisali smo već o Radi Buljubašiću, ali vrijedi ga se opet prisjetiti.

Radio je u HDZ-u, a plaću mu je davao HEP, gdje nije dolazio na posao. Kupio je po povoljnim uvjetima i stan od te tvrtke. Državu je oštetio za pola milijuna kuna. Na kraju se vratio u Australiju.

Još jedan nekad važan igrač u političkom preslagivanju dobio je novi posao.

Ivan Tepeš, bivši šef HSP-a “Ante Starčević”, postao je zamjenik ravnatelja Matice iseljenika. Bez natječaja. Tepeš je napustio i politiku i stranku, ali ne prije nego što je HDZ-u učinio veliku uslugu. Kad se Davor Ivo Stier vratio s Plenkovićem iz EU parlamenta voditi HDZ i državu, Tepeš je trebao umjesto njega otići u EU parlament. Ali bivši gazda HSP-a “AS” prepustio je dobrovoljno HDZ-u svoje mjesto, iako je Plenković HSP “AS” izbacio iz koalicije. Kao potpredsjednik Sabora šest mjeseci je dobivao plaću iz proračuna, a još šest mjeseci pola plaće. Tek kad je to isteklo, izabran je u Maticu iseljenika.

Megauhljeb s pet funkcija

Zapišimo i Davida Ricova, zadarskoga konobara i pjevača, kojeg su zaposlili u Narodnome muzeju Grada Zadra kao “koordinatora kulturno-povijesnog spomenika Malog arsenala”.

Ricov, vjerojatno najpoznatiji po onoj snimci na kojoj trlja tortu po glavi i polijeva se šampanjcem, na funkciju u muzeju došao je bez natječaja. Naime,radilo se o poslu koji “nije trpio odgađanja”.

Primjer zapošljavanja bez ikakve logike je i slučaj Ivana Požege. HDZ-ov zamjenik gradonačelnika Slunja po struci je vodoinstalater, a svojedobno su ga kolege iz Grada postavili na čelo gradske knjižnice. Ali Požega iz Slunja je sitna riba.

Pravi morski pas javne uprave pliva južnije, u Dalmaciji. Petar Škorić čovjek je kojeg prati nezamisliva sreća. Baš prije negoli je odlučio poslati životopis na natječaj za mjesto ravnatelja Županijske uprave za ceste Splitsko-dalmatinske županije, pravila su se promijenila u njegovu korist. Kandidati više nisu morali biti tehničke struke. Nisu se tražili ni građevinari. A ravnatelji županijskih uprava za ceste u ostalim hrvatskim županijama i dalje su morali biti ljudi koji se razumiju u taj posao.

Zagreb: Petar Škorić komentirao odustajanje od kandidature na izborima u HDZ-u

Da se Petar, kojim slučajem, javio za ravnatelja Županijske uprave za ceste Primorsko-goranske županije, uz podsmijeh bi mu prekrižili prijavu. Zato su zlobnici šaputali da je natječaj namješten kako bi Petar Škorić zasjeo u tu fotelju, gdje je plaća bila 16.000 kuna neto, ali bili su u krivu. Škorić jednostavno je svestran. Jer kako drukčije objasniti da je obavljao najmanje pet dužnosti za koje se zna. Ranije je bio šef Državne uprave za zaštitu i spašavanje, a sad, uz funkciju predsjednika splitskog ogranka HDZ-a, radi samo tri posla. U Zagrebu i Splitu. I uspijeva na svakome biti u radnom vremenu.

Škorić je saborski zastupnik uključen u šest odbora i gradski vijećnik Grada Splita. Njegov brat Mario radi u državnoj tvrtki Plovput, koja se bavi održavanjem svjetionika, a Škorićeva supruga Ana-Marija je “zamjenica glavnog urednika web-portala Županije splitsko dalmatinske”. Prema podacima iz Škorićeve imovinske kartice, koju je morao priložiti kao saborski zastupnik, suprugina plaća je oko 15.000 kuna bruto. Dodajmo i da je Škorić bio na vrhu kad god se rade tablice s imenima zastupnika koji vole trošiti novac poreznih obveznika. Pa smo mu tako samo za “dodatne troškove” znali davati godišnje po 110.367 kuna i 12 lipa.

Financirali smo mu i naknadu za život odvojen od supruge – ukupno 8417 kuna i 20 lipa, za stanarinu smo mu dali još 33.300 kuna, za režije još 3573 kune, za noćenja po hotelima još 13.541 kunu, za avionske karte još 14.822 kune.

Na račun poreznih obveznika tukao je i javni prijevoz, pa je tu otišlo 130 naših kuna, na cestarinu 4144, na auto 28.560 i na dnevnice još 3877 kuna.

Petar Škorić ima još i po 1500 kuna naknada za rad u različitim odborima. Kad su ga novinari pitali hoće li se odreći naknade u nekom od odbora, budući da se oni niti ne održavaju zbog korona virusa, Škorić je s gnušanjem odvratio:

- Ne vidim razloga zašto bi članovi nadzornih odbora bili prvi na udaru, dok se nisu počele ni smanjivati plaće čelnicima gradskih poduzeća, kao ni zaposlenicima - kazao je čovjek u čije se kućanstvo mjesečno slije više od 35.000 kuna.

Njegova je logika da najprije treba rezati vozačima Prometovih autobusa i čistačima ulica, a tek onda finoj gospodi u odijelima.

Dalje je kazao:

- Dijelu članova nadzornih odbora, osim toga,naknada je jedini izvor prihoda, pojedinci uz nju možda još primaju mirovinu.

Da, dijelu možda i jest, ali ne i njemu.
 

Najčitaniji članci