Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
7 komentara

Dječji pisac o lektiri: "U školi su mi ruski klasici bili dosadni"

Kad je u pitanju školska lektira, Bakarić smatra da su djeca često prisiljena čitati puno toga što uopće ne bi trebalo biti obvezna lektira jer je nezanimljivo ili je zastarjelo

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
7 komentara

Moj omiljeni pisac bio je Mato Lovrak i njegova izvrsna knjiga ‘Družba Pere Kvržice’. Otkrio nam je to Vinkovčanin Vladimir Bakarić (50), koji je dosad objavio 15 knjiga za djecu i mlade i jednu slikovnicu. Bakarić je inače i dobitnik nagrade “Mato Lovrak” za najbolji roman u 2006. godini “Moji grafiti”, koji je doživio tri izdanja i preveden je na pet jezika. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Društva književnika za djecu i mlade - kluba prvih pisaca i Društva hrvatskih skladatelja.

-Znam da izgledom nisam prototip pisca, no otkrio sam da se to djeci baš sviđa. Super im je što imam svoj bend s kojim skačem na sceni i derem se u mikrofon, a i fora im je što me vide na zapadnoj tribini našeg nogometnog kluba gdje često vodim navijanje. Ništa im to nije spojivo s piscem jer ih oni tako ne zamišljaju, pa tako rušimo predrasude - kaže Vladimir Bakarić, kojega svi u Vinkovcima zovu Karambol jer mu se tako zove rock bend u kojemu je svirao još dok je bio klinac.

Kad je u pitanju školska lektira, Bakarić smatra da su djeca često prisiljena čitati puno toga što uopće ne bi trebalo biti obvezna lektira jer je nezanimljivo ili je zastarjelo.

- Meni je, kao književniku, nezahvalno komentirati školsku lektiru. No dosadne knjige kod djece stvaraju otpor prema čitanju i knjigama općenito. Istodobno, imamo puno novih, mladih autora u cijeloj Hrvatskoj koji su za svoje romane nagrađivani, priznati, a koji su djeci zanimljiviji za čitanje i bave se suvremenijim temama, bližoj današnjim klincima i tinejdžerima. Oni zaslužuju biti lektira, i stoga što su zanimljivi, i stoga što se bave problemima koji muče mlade. U izdavačkoj kući Graffiti u Vinkovcima, koja je specijalizirana za djecu i mlade, u zadnjih su deset godina izdali 22 nove knjige. Sve redom otkupilo je Ministarstvo kulture kao društveno vrijednu knjigu. Znači, autora ima, žanrova ima, djeci su zanimljivi, pa ne vidim razloga zašto se lektira ne osuvremeni - izjavio nam je Bakarić.

I sam je kao učenik morao čitati knjige koje mu, kako kaže, nisu baš bile najzanimljivije.

- Ruskim sam se klasicima divio. Bio sam oduševljen fascinantnim opisima, ali mi sve to nije bilo interesantno za čitanje pa sam čitao preskačući stranice - prisjeća se Bakarić.

Prije nego što je počeo pisati, glazba mu je bila prva ljubav. Pisati je počeo kad je odlučio kćeri napisati priču.

- Nisam ni znao da je to moj početak pisanja. Htio sam samo kćerkici napisati maštovitu, dugačku priču, punu akcije i brze radnje, uvezati je nekako obično i ostaviti joj za uspomenu. S obzirom na to da sam još u školi otkrio da sam nadaren za pisanje, vrlo sam brzo, 2004., napisao tu priču ‘Tragom staklene mape’, a potom i još jednu ‘Nešto poslije ponoći’. Rukopis je dospio u ruke književnih kritičara, koji su rekli da je to odličan materijal, i tako je nastala prva knjiga koja je doživjela dva izdanja. Tada još nisam znao da ću postati pisac dječjih knjiga, a kamoli da ću objaviti 15 takvih - kaže Karambol koji inspiraciju za svoje knjige nađe svuda oko sebe, u raznim situacijama, u zanimljivim ljudima.

Njegove knjige su najčitanije u dječjim knjižnicama, a i u ponudi su za izbornu lektiru u školama.

Sve je njegove knjige otkupilo Ministarstvo kulture kao društveno vrijednu knjigu. Uključujući i roman “Iz blata”, koji ima dva izdanja i koji je pisao u koautorstvu s vinkovačkim reperom Shortijem. Obišli su cijelu Hrvatsku predstavljajući ga klincima koji su s romanom bili oduševljeni.

- Shorty i ja igrali smo PlayStation. Iz tog je igranja došla ideja da zajedno snimimo pjesmu, a onda smo odlučili i napisati knjigu. On je napravio koncept pa smo je pisali tako da je on napisao deset stranica, a potom ja svojih deset i tako stalno. Na kraju smo tako zakomplicirali priču da se nismo znali ispetljati iz radnje. Ipak, čitateljima se to jako svidjelo. Sve smiješne dijelove napisao je on, a sve ozbiljne ja - kaže Bakarić. Dodao je kako je shvatio da je ozbiljan pisac tek kad mu je, jednom prilikom, prišao dječak i rekao mu: “Vi ste moj omiljeni pisac i vaša knjiga je moja omiljena knjiga”. Pisanjem se namjerava i dalje baviti, sve dok ga to usrećuje.     

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message