Dok je Trump muljao s porezom i gradio kockarnice, Biden se žestoko zalagao za Hrvatsku

Američki su izbori, možda više no ikad, podijelili i hrvatsku javnost. Dio desne, konzervativne i populistički usmjerene Hrvatske vidio je u Trumpu nekog s kim se mogu identificirati u mnogim stavovima, osobito onima koji se tiču odnosa prema migrantima, a djelomično i u odnosu prema koronavirusu. 
Iako je na prvi pogled ta privrženost Trumpu logkična, ona je istovremeno i paradoksalna zbog više razloga, od činjenice da on i njegova administracija nisu nikad artikulirali nikakav stav prema Hrvatskoj niti su se Hrvatskom bavili, do toga da Trump uz vodstvo svoje duhovne savjetnice javno prakticira bizarne obrede u vjerskoj zajednici koja bi se u većinski katoličkoj Hrvatskoj lako mogla nazvati sektom ili kultom i vjerojatno bi bila i javno osuđivana. 
S druge strane, malo kome na političkoj desnici išta znače činjenice da je Joe Biden katolik ili da je 1993. Miloševiću u Beogradu u lice sasuo: “Vi ste prokleti ratni zločinac i kao takvom bi vam trebalo suditi”. I u Senatu je, dok je početkom devedesetih Trump gubio milijune i išao prema jednom od svojih bankrota ulažući u kockarnice, avioindustriju i kupujući hotel Plaza na Mahanttanu, Biden tražio da se ukine embargo na prodaju oružja Hrvatskoj, pisao je i predsjedniku Bushu starijem i državnom tajniku, objašnjavajući im da se vratio iz posjeta BiH i Hrvatskoj i da je vidio koliko je taj embargo nemoralan, pa i nelegalan: 
- Spriječili smo da teško naoružanje dođe do žrtava agresije, a istodobno nismo spriječili da granate iz teškog naoružanja u rukama bosanskih Srba i agresora padaju na žrtve te agresije. Milošević je bosanske Srbe obilno opskrbio tenkovima, artiljerijom, avionima i trupama”, govorio je tada Biden u Senatu, pa poentirao:
- Čujem kako neki ovdje ustaju i pitaju se koji je naš interes. Recite mi zašto nemamo moralni interes zaustaviti međunarodnu agresiju Srbije, koja prelazi rijeku Drinu u drugu zemlju, priznatu u Ujedinjenim narodima, i sudjeluje u genocidu. 
A kada je Trump 1995. smišljao kako će se izvući od plaćanja poreza lažno prijavljujući gubitak 916 milijuna dolara i dok je, kako to opisuje u svojoj biografiji Jean Caroll, kolumnistica magazina Elle, otkopčavao šlic, pred njom vadio penis i pokušavao je prisiliti na seks, Biden je sudjelovao u senatskoj raspravi o slanju američkih vojnika u Bosnu i Hercegovinu pa senatorima objašnjavao:
– Mladić je ratni zločinac. Nije ništa bolji od Himmlera, ništa bolji od Goebbelsa. On je ratni zločinac! Karadžić je ratni zločinac. I mogu još dodati da je i čelnik Srbije Milošević također ratni zločinac, iako on jedini još nije optužen… Čujem kako neki ovdje ustaju i pitaju se koji je naš interes. Recite mi zašto nemamo moralni interes zaustaviti međunarodnu agresiju Srbije, koja prelazi rijeku Drinu u drugu zemlju, priznatu u Ujedinjenim narodima, i sudjeluje u genocidu. To se zove genocid. Ge-no-cid! Upravo to. A ova administracija, i oni koji je podupiru, boje se upotrijebiti tu riječ! 
U toj raspravi, kako prenosi i Tomislav Krasnec u Večernjem listu, 13. prosinca 1995. javljaju se i govornici koji smatraju kako su svi isti u ratu u BiH, kako svi čine zločine, i Hrvati, i muslimani, a ne samo Srbi. No, Biden im oponira, ne dopušta takvu relativizaciju, objašnjava kako su pojedinačni zločini u ratu jedno, ali su masovna ubojstva i genocid drugo, a samo je jedna strana u ratu, srpska, provodila ovo drugo. U toj raspravi iz prosinca 1995., inače, sudjeluje i današnja Trumpova veleposlanica pri NATO-u Kay Bailey Hutchinson koja iznosi argument da ne treba slati američke vojnike u BiH jer “naš odlazak u građanski rat u Bosni neće učiniti Europu stabilnijom”…
I unatoč tome, Bidenu ne vjeruju ni udruge Amerikanaca hrvatskog podrijetla. Oni su izjavili da podržavaju Trumpa jer su Hrvatima važni “vjera, nada i integritet”. Šteta je samo da je Amerika s Trumpom protekle četiri godine izgubila puno od vjere u demokraciju, nestalo je i mnogo nade u pravednu državu, a ozbiljno je načet i integritet nacije i zemlje koja je ujedinjena u vrijednostima Deklaracije o neovisnosti. U stvaranju tog temeljnog dokumenta američke države njegov se autor Thomas Jefferson, kako je sam rekao, vodio načelom zdravog razuma. Ali i to je načelo s Trumpom, u svakoj njegovoj riječi, bilo baš gadno gaženo.