Dok se ruga oporbi, Plenković bi se trebao sjetiti što je sve HDZ radio nakon svog gubitka izbora

Dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora 2015. godine, neposredno po sjedanju u fotelju potpredsjednika Vlade, tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko javno je poručio kako "ima indicija da je njegova Domoljubna koalicija u izbornoj noći pokradena za pet ili šest mandata".

"Ispitat ćemo to", kazao je Karamarko nakon prvog sastanka novoformirane Vlade. "Na sve su bili spremni da se ne vratimo na vlast".
Ništa nije otkriveno, ni utvrđeno, ni zaključeno.

A Karamarko je pola godine kasnije srušen sa čela HDZ-a.

Jučer se, pak, njegov nasljednik Andrej Plenković obračunao sa svima onima koji govore o izbornim manipulacijama i krađi glasova nakon lokalnih izbora. "Da nas netko 2025. uvjerava da nam sustav izbora nije dobar i kvalitetan, to mogu samo gubitnici u svom plakanju", ispalio je Plenković, referirajući se na primjedbe oporbe na nepravilnosti i na odluke županijskih izbornih povjerenstava i Ustavnog suda koje su redom, po stranačkoj liniji, išle u korist HDZ-a.

HDZ-ovi napori

"Događa se fenomen naknadne pameti, rezultat je tijesan, 'ajmo se žaliti, pa što bude", sarkastično je komentirao Plenković. "Pa onda ti takvi, pa i politički aktivisti, nastoje tu izgubljenu političku bitku na biralištima malo popraviti u ovim postizbornim naporima".

Vjerojatno onako kako je pokušao popraviti bivši Plenkovićev šef Karamarko nakon što nije osvojio većinu na parlamentarnim izborima zbog čega se morao prodati Mostu i umjesto premijerske, zauzeti nevažnu fotelju potpredsjednika Vlade. 

I kao što je to popravio HDZ postizbornim naporima sudaca Ustavnog suda koji su po striktno stranačkoj podjeli tumačili ispravnost glasačkih listića onako kako je odgovaralo HDZ-u.

I kad se već spominju postizborni napori, naročito kad ih spominje predsjednik HDZ-a, bilo bi nepravedno zanemariti sve one napore koje je poduzimao HDZ nakon gubitka izbora.

Petrov i Most

Recimo, u postizbornim pregovorima s Mostom kad je Božo Petrov najednom promijenio mišljenje i nakon potpisanog tripartitnog sporazuma sa SDP-om, ali ne i HDZ-om, iznenada s dogovorenog razgovora s Kolindom Grabar Kitarović na Pantovčaku munjevito uskočio u krilo Karamarku i HDZ-u.

Ili kad je HDZ nakon gubitka izbora 2000. i 2011. godine rušio vlast na ulici, organizirao državne udare, podržavao pučiste, vodio hajku protiv "nenarodne vlasti", protiv onih koji "ne vole Hrvatsku"... To su isto bili "postizborni napori".

Tuđmanovi napori

Možemo ići još dalje u prošlost kad je HDZ kupovao lokalne vijećnike u skupštinama kako bi se dočepao vlasti ili kad je predsjednik HDZ-a i Republike Franjo Tuđman pet puta odbio potvrditi oporbene gradonačelnike Zagreba jer nije htio "dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu". 

Pa mu je HDZ u tom istom gradu podigao spomenik.

Kakvi su to tek bili "postizborni napori" gubitnika Tuđmana.

A možemo se vratiti i u nedavnu prošlost kad je Andrej Plenković skupljao saborske žetončiće i održavao se na vlasti uz pomoć zastupnika koji su izabrani na antihadezeovoj platformi, te tako izravno kršili volju svojih birača. Bili su to veliki "postizborni napori".

Pa i među zastupnicima kojima je nad glavom visila optužnica.

Rušenje vlasti

Velike je postizborne napore poduzimao HDZ tijekom proteklih desetljeća kako bi nadoknadio gubitak vlasti ili izbora, kako bi sačuvao vlast nakon što  je izgubio većinu u parlamentu, kako bi spasio pobjedu uz pomoć institucija - od predsjednika države do Ustavnog suda - ali i uz pomoć branitelja, šatoraša, stožeraša, obiteljaša i domaćih terorista s plinskim bocama u jurišu na Banske dvore.

Plenković je stoga zadnja osoba koja bi se trebala rugati oporbi koja ulaže prigovore na brojanje glasova u tijesnim utrkama nakon lokalnih izbora. Jer je i njegov prethodnik rušio povjerenje građana u izborni proces i državne institucije. Jer je i on sam šurovao s onima koji su na ulici osporavali legitimitet izabrane vlasti.

A on sam panično je skupljao većinu u Saboru, samo kako ne bi išao na prijevremene izbore.

Pa dok se ruga oporbi i poručuje kako nas "gubitnici u svom plakanju mogu uvjeriti da sustav izbora nije dobar i kvalitetan", otkriva kako je sustav dobar i kvalitetan samo kad HDZ pobjeđuje.

U drugim slučajevima gubitnički HDZ poduzima opasnije mjere nego što je postizborno "plakanje".