Romane i priče pišem prvenstveno zato što sam si zadao pismeno izraziti, unutar mogućnosti koje mi fikcija nudi, svoje ideje o ljudskim bićima, rekao je autor
Fernando Aramburu: 'Ovaj je roman nastao iz sjećanja na tragediju koje je i dalje živo'
Večernji program Festivala svjetske književnosti započeo je još jednom tribinom Razotkrivanje, na kojoj je gostovao Fernando Aramburu, jedan od najcjenjenijih i najnagrađivanijih španjolskih pisaca, koji je predstavio svoj novi roman Dječak, roman koji istražuje istinitu priču o smrti pedesetero djece u eksploziji plina, no pritom tu priču pretvara u melodiju jezika, u dokument ljubavi i očaja. Razgovor s autorom moderirao je pisac i Frakturin urednik Roman Simić.
- Ovaj je roman s jedne strane nastao iz sjećanja na tragediju koje nikad nije prestalo biti živo u mom umu, i s druge strane iz činjenice da sam pokrenuo projekt narativne serije pod naslovom Baskijski ljudi, usmjerene na priče ljudi iz moje rodne Baskije. Recimo da sam prišao toj temi istodobno kad je ona došla k meni. Više od dva desetljeća radio sam kao nastavnik u Njemačkoj. U razredima koje sam podučavao bilo je djece iste dobi kao ona koja su poginula u nesreći u Ortuelli. To je jedan od razloga zašto nikada nisam zaboravio taj događaj. Samo sam trebao pronaći odgovarajući glas, i način da počnem pisati knjigu - rekao je Aramburu, objašnjavajući nastajanje svojeg romana.
Roman Dječak dio je, kako je i sam autor naglasio, narativne serije Baskijski ljudi, serijala usmjerenog na priče ljudi iz njegove rodne Baskije, no uvijek se otvara pitanje kako se novi roman uklapa u čitavu seriju.
- Ono što ujedinjuje knjige serije je njihova pripadnost zajedničkom projektu. Romane i priče pišem prvenstveno zato što sam si zadao pismeno izraziti, unutar mogućnosti koje mi fikcija nudi, svoje ideje o ljudskim bićima. Među raznim je informativnim izvorima kojima se služim moje vlastito iskustvo. Zato se svi moji romani odvijaju u vremenu u kojem sam i ja živio i često su naseljeni likovima inspiriranim ljudima koje sam poznavao. Ništa drugo mi nije namjera kao piscu nego da, uz pomoć književnosti, oslikam što složeniji ljudski portret svoga doba. Moji likovi često prikazuju osobine osoba koje su mi bliske ili su mi bile bliske - objasnio je Aramburu.
- Moje djetinjstvo, adolescencija i dio mladosti protekli su u Baskiji, gdje sam dobio temeljna iskustva svakog mladića. Upoznat sam s njezinim ljudima, krajolicima, običajima i poviješću, stoga bi bilo vrlo neobično da pisac koji namjerava književno prikazati ljude svoga vremena ne smjesti mnoge svoje priče u zemlju u kojoj se rodio i odrastao.
Autor se osvrnuo i na to što za njega samoga predstavlja pisanje kao takvo.
- Pisanje mi pruža mnogo pozitivnih stvari. Bez nekih od tih stvari ne mogu. Poslužilo mi je za davanje strukture mom životu. To je profesija, ali istodobno sadrži i dozu užitka. Pomaže mi razjasniti ideje u stalnom i - vjerujem - dubokom razgovoru sa samim sobom. Omogućilo mi je da upoznam zanimljive ljude i putujem u gradove i zemlje kojima se divim - rekao je.
Njegov je plan svakako nastaviti s pisanjem, a kako je više puta naglasio, njegov je radni stol prepun projekata na kojima tek treba početi raditi i za koje se nada da će ih pretvoriti u uspješna književna djela.