Godine su tek broj: Vitalnost u 105. čuvam hranom "na lešo"

Samo kuhano, to je moja tajna! Svakog dana bih pojeo nešto kuhano, neku juhicu, i eto me, ulazim u 105. godinu života! Tim riječima Šime Petrović (104) pomorac iz Zapuntela na otoku Molatu, bistriji i vitalniji od mnogih 70-godišnjaka, opisuje tajnu svoje dugovječnosti.

Rođen je u Zapuntelu 1. listopada i danas ondje provodi ljeta.

Život kao scenarij za film

Na jesen odlazi u Zadar, tamo je obitelji lakše paziti na njega i njegovo zdravlje. No osim što malo slabije čuje, ni na što se ne žali. Govori živo, sjećajući se svih detalja iz svog života. Tako prepričava i ratne avanture, storije po kojima bi redatelj John Sturges - Šimin vršnjak koji je ovaj svijet napustio još 1992. - sigurno snimio uzbudljiviji blockbuster od svog “Velikog bijega”, zabavnog “nogometnog” izvlačenja savezničkih zarobljenika iz nacističkih logora.

- Sjećam se ko danas, bila je Mala Gospa 1943. kad su javili da je pala Italija. Imali smo u obitelji brod, trabakul, zvao se Pietro. Talijani su bili izvan sebe, odmah su htjeli natrag i nas su prisilili da ih odvezemo doma. Nije nam teško palo, računali smo da će nešto i platiti, a tad se nije lako dalo zaraditi. Išli smo s Talijanima najprije do Ancone, pa do Pescare… Ali tamo su već bili Nijemci… - Šime nastavlja pripovijedati kao da čita filmski scenarij: on i kapetan broda od Talijana su izvukli dosta lira (ovi su bili široke ruke radujući se povratku kući), pa su odlučili kupiti hranu koje je na našoj obali tada jako nedostajalo. Ispostavilo se da su im Talijani, u zanosu zbog prestanka rata, dali golemu količinu novca, pa se u Italiji moglo malo ostati i plandovati.

No zarobili su ih Nijemci! Tri mjeseca nisu mogli kući, ali snašao se i tada Šime. Ponudiše im jednog dana Nijemci da prevezu teret, stotine vreća tjestenine, do Venecije! I Nijemce su na kraju izigrali, pa brod pun hrane, ploveći oprezno uz obalu, od Venecije preko Trsta i Pule, i to pod nacističkom zastavom, prevezli partizanima na otok…

- Ma čuli smo ih na palubi kako viču s obale: idu Nijemci, evo ih… Ali netko nas je prepoznao, pa dreknu: ‘Pusti, to su naši!’

Čuvao je i njemačku iskaznicu

Kad je, usred ratnog kaosa, došao do partizana, uzeo je i oružje u ruke, ali čitavo vrijeme čuvao u džepu i njemačku iskaznicu. Za svaki slučaj, da se nađe ako padne u zarobljeništvo… Jer kad su krenuli s tjesteninom za Veneciju, nacisti su im dali isprave pripadnika Wermachta.

- Na kraju sam, zamislite, kao pripadnik 26. partizanske divizije pješice išao i na Trst! A dvije godine ranije sam doplovio u partizane iz tog smjera - razmišlja pa, onako usput, kazuje i da je bio ranjen u ratu. Šime ne propušta ni jedne izbore, ali o političkim se preferencijama ne izjašnjava. Živi skromno i pobožno. I da, jede lagano, kuhano, lešo…

Posvećena domovini

Borna Filić/Pixsell

Uz obitelj, mnoge prijatelje i stranačke kolege, počasna predsjednica Neda Prpić Gamiršek proslavila je stoti rođendan. Nakon mladosti provedene u emigraciji vratila se u Zagreb i život posvetila oživljavanju HSS-a, ali i demokracije općenito u Hrvatskoj.

Opatija bajna

Goran Kovačić/Pixsell

Svojoj najvjernijoj gošći, Marion Spiero (93) iz Milana, turistička zajednica Opatije darovala je veliki buket cvijeća za njezino 75. uzastopno ljetovanje na kvarnerskoj rivijeri. Marion i danas poznaje sve zaposlenike hotela Kvarner i kaže kako će dolaziti dok može putovati.