Rade kao pčelice: O Vukovaru govore da je izvoznik pesimizma, no ovi ljudi su odlučili promijeniti sliku svoga grada, proizvode pivo, vrhunska vina i odjeću te žive super
NEPOKORENI GRAD
Grad Vukovar - mjesto odličnih ideja, a ne mjera za pesimizam
Kad su od Mirjane Milanković organizatori “Seoske gozbe” tražili da sudjeluje u snimanju tog popularnog televizijskog serijala, ova vukovarska vinarka postavila je samo jedan uvjet - ne želi u svom predstavljanju Vukovara spomenuti svoju osobnu ratnu tragediju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:50
- Ne mogu izbjeći tužnu priču Vukovara, ubili su mi dva brata, ali to je križ koji ja nosim - priča Mirjana, koja svojim ledenim vjetrom od grožđa, malina i banana obara s nogu vinoljupce. Sa suprugom Jozom, nakon što su godinama nakon povratka iz progonstva iz obnovljenog vinograda pored Vučedola prodavali grožđe Iločkim podrumima, pokrenula je vlastitu vinariju.
- Vukovar je grad nevjerojatnih mogućnosti, ali zarobljeni smo u 1991. Ovdje svaki izlazak na kavu završava na politici. Znate, ugledni sveučilišni profesor mi je na jednom skupu rekao da je najveći vukovarski izvozni proizvod pesimizam. Ustvrdio je da Vukovarci nevjerojatnu energiju troše na dokazivanje da nešto neće i ne može ići - priča Pavao Josić, vlasnik hotela Vila Vanda i konobe Megaron, koji je sa suprugom Vandom dobio najveću europsku nagradu za idejno rješenje energetske učinkovitosti.
Serijal Nestali i vukovarske bebe u prilogu
U kaosu 1991. dva mjeseca prije termina rođena je Tanja Šimić. Pod granatama iz vukovarske ju je bolnice izvukla časna Damira.
- Pod cijenu života bih joj spasila život - priča danas časna, koja je na rukama nosila bebu i među dlanovima joj grijala mlijeko. Fantastičnu priču čitajte u sutrašnjem posebnom prilogu. Večeras u 20 sati pogledajte i prvu epizodu serijala ‘Nestali’ koji donosi potresne priče obitelji Hrvata čija se sudbina do danas nije razjasnila.
Hotel koji može sve
Pavao i Vanda za 10 od 12 mjeseci u godini uopće ne plaćaju ni kunu za grijanje vode u svom hotelu, koji se energetski oslanja na sunce, odličnu izolaciju i klimatizaciju uz pomoć Zemljine energije.
- Ovaj naš energetski pothvat u Hrvatskoj nijedna državna institucija nije percipirala. A od gostiju iz svijeta u hotelu nisu bili još samo Aboridžini. U Vukovar smo se nakon uspješne ugostiteljske karijere u Istri vratili 2007. kao potpuni stranci - pričaju Josići.
Njihov restoran Megaron, koji su tako nazvali po najvećoj i središnjoj nastambi iz vučedolske kulture, jedini je u Vukovaru koji u ponudi nema roštilj. Svoje najpoznatije jelo, smuđa u sauvignonu, rade prema receptu koji im je darovao vukovarski gvardijan na otvorenju restorana, a koji je pronašao u starim samostanskim knjigama. Inače, supružnici Josić vole reći da su se u Istri naučili lokalpatriotizmu te u svom restoranu nude samo vukovarska vina i kavu koju prži Vukovarka Ruža Dufek. Kao i Vukovarsko pivo. Nenad Blažev, proizvođač tog piva, nakon pet godina iskustva u proizvodnji koje je Društvo prijatelja piva 2010. godine proglasilo najboljim u Hrvatskoj, voli reći da je njegova pivovara “brod koji plovi, ali izbušen na sto mjesta”! - Ne mogu reći da sam se financijski puno okoristio od Vukovarskog piva, čak sam i zažalio nekoliko puta zbog svega, ali ovo pivo je napravljeno i radi se s ponosom - priča Nenad Blažev.
Pivo kao simbol grada
Njegova pivska priča je počela 2004. u obiteljskoj kući u Borovu naselju. Sa suprugom Ilidikom odlučio je proizvoditi soda vodu. Prije toga se bavio tekstilom, imao je 250 krojača metražne robe. Danas voli reći da je na vrijeme izvukao kapital iz tekstila i uložio ga u vodu. Godine 2009. u suradnji s pivskim majstorom iz Mađarske Arpadom Laurencijem počela je priča o Vukovarskom pivu. Nenadovo pivo je nepasterizirano, nema pojačivača okusa i pjene, u njegovoj proizvodnji koristi samo hmelj, kvasac i vodu. I zbog svega toga nema vijek trajanja dulji od 30 dana. Nenad Blažev to komentira na svoj način: “Što će vam pivo koje može dugo stajati?” U životnu i dizajnersku priču krenule su i Zrinka Kukuljica Merćep te Marina Vidović. Projekt su nazvale Kućica Hrvatska, a prvi plan im je bio napraviti nešto što bi se moglo prodavati i kao suvenir. Prvo su napravile torbu “Vukovar”. Smatraju da u Vukovaru imaju sve što im treba te kako sebi naprave, tako će eventualni uspjeh njihove dizajnerske priče postati putokaz njihovoj djeci što i kako dalje raditi.
Treba joj veći prostor
Kao uvod u proizvodnju dječjih igračaka njih su dvije već napravile kućice kao ambalažu svojim prijateljicama iz Medenih ruku, braniteljske zadruge u kojoj je devet žena pronašlo smisao u proizvodnji medenjaka. Okupljene oko Fanike Janko, nisu se htjele prepustiti rutini te su Hrvatskoj i svijetu odlučile predstaviti Vukovar kroz medenjake u obliku golubice, simbola svojega grada.
- Tradicija je duboko ukorijenjena u nama i trudimo se otrgnuti je zaboravu. Mi medenjake proizvodimo po recepturi bake jedne naše članice od prije stotinjak godina. Nakon Vučedolske golubice počeli smo proizvoditi medenjake i u oblicima simbola drugih gradova.
Od svoje kreativnosti pokušava živjeti i Sanja Zuber, koja je 2003. iskoristila novac za “financiranje mladih žena i početnika” te pokrenula proizvodnju keramike.
Kraljica berbe
Mirjana Milanković sa suprugom Jozom prije šest godina pokrenula je vlastitu vinariju.
Genijalka za keramiku
Sanja Zuber nema stalni prostor za prodaju svojih unikata, no rad je, kaže, čini sretnom.
Pivo za 10
Vukovarsko pivo, čiju je proizvodnju pokrenuo Nenad Blažev, proglašeno je najboljim pivom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:28
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
