HDZ-ov ministar govori o 'umjetnoj histeriji ljevice'. Ali tko histerizira više od branitelja

Tko bi rekao da ministar za jastoge, pašticadu, plavac i vilu s bazenom ima želju upuštati se u političke teme, ideološke obračune, svjetonazorske ratove.

Ali eto, ministar turizma Tonči Glavina pristao je jutros odgovoriti na pitanje novinarke N1 televiziji i iznijeti svoje viđenje događaja oko zabranitelja i branitelja, festivala i koncerata, pa čak i podijeliti par lekcija javnosti, oporbi i ljevici.

"Sve ono što se dogodilo u Šibeniku", kazao je Glavina N1 televiziji, "potvrdilo je ono što mi cijelo vrijeme govorimo, da se ovdje stvara umjetna histerija i umjetna slika koju stvara politička ljevica".

Kao da nisu branitelji potpomognuti navijačima i desničarskim bukačima zapravo stvorili umjetnu histeriju oko par kulturnih festivala, kazališnih predstava i filmskih projekcija koje su navodno vrijeđale njihove osjećaje i dostojanstvo Domovinskog rata.

Histerični branitelji

Zapjenjeni i uzrujani branitelji u Benkovcu puno su više podsjećali na nekoga tko histerizira, nego organizatori festivala koji su se pod tim prijetnjama i najezdom povukli.

"Treba razumjeti hrvatske branitelje", nastavio je Glavina, "jer su oni najviše zaslužni za hrvatsku slobodu i zaštitu digniteta Domovinskog rata koji je temelj Hrvatske. Ako osjete da se to dovodi u pitanje, reagiraju emotivno".

Jedno je reagirati emotivno, a drugo je prijetiti zabranama, prozivati protudržavne elemente, širiti strah od fizičkog obračuna, napadati organizatore. Zašto bi javnost i građani trebali imati razumijevanja za takvu vrstu emocija, ali se zato napadaju i kritiziraju svi oni koji emotivno doživljavaju koncerte Marka Perkovića Thompsona?

Svi oni koji su na tim koncertima vidjeli ugrožavanje antifašizma, također jednog od temelja Hrvatske, podrivanje demokratskih i ustavnih vrijednosti, afirmaciju kleronacionalizma, promociju ustaštva. 

Ljubav u doba zabrana

Međutim, sve one koji su emotivno reagirali na Thompsona proglasilo se "jugokomunistima", onima koji "ne vole ili ne žele Hrvatsku", nevjernicima i izdajnicima kojima se prijeti preko društvenih mreža ili pišu prijetnje mailom ili na fasadama.

Zar se u ovoj zemlji priznaju samo emotivne reakcije zabranitelja?

Ministar Glavina posegnuo je zatim za zanimljivom usporedbom. "Na koncertu pjevamo o ljubavi, domoljublju i zajedništvu gdje nas ima pola milijuna, a na festivalu će biti 50-ak ljudi. Za festivale nisam znao kao i velika većina hrvatskih građana, a sada znamo svi i oni su u tom smislu postigli svoj cilj".

Strpljen, plaćen

Baš kao što  je Marko Perković Thompson prije pet godina nastupao u Pisarovini, Škopljancima, Konjščini, Antunovcu, Garčinu i Davoru pred par stotina ljudi, nakon što su ga sprašili s pozornice na dočeku srebrnih nogometaša, a sad najednom ima pola milijuna ljudi, tisuću dronova i razglas iz Dubaija. Pouka glasi: treba samo biti strpljiv.

Odnosno, treba samo naći bogate pokrovitelje.

No ako će na tom kulturnom festivalu doista biti "pedesetak ljudi", zbog čega se branitelji onda toliko ljute, žeste, vrijeđaju? Zašto toliko histeriziraju? 

I zašto pola milijuna ljudi na Hipodromu, zajedno s onima koji u tom mitingu vide "ljubav, domoljublje i zajedništvo", ne žele dozvoliti održavanje malog festivala u Benkovcu ili Šibeniku? Zašto im smeta čak i tako mali kulturni događaji? 

Jesu li toliko nesigurni u svoje zajedništvo da ne mogu podnijeti drugačije mišljenje i drugačije stavove? I da ne mogu gledati svoja posla?

I napokon, ministar Glavina spomenuo je najvažniju stvar: "Moramo imati suživot, ali i priliku za neslaganja".

Suživot sa zabraniteljima

U prvom redu, neslaganje izražavaju antifašisti, ljevičari i hrvatski građani prema koncertu Marka Perkovića Thompsona, ali bez prijetnji nasiljem, zabranom ili tjeranjem iz države. Da bi se to njihovo neslaganje proglašavalo protudržavnim djelovanjem i privuklo na sebe sve oblike nasilja.

Branitelji i huligani nisu izražavali neslaganje, nego su tražili - i ishodili - zabranu festivala, predstave i filmske projekcije. Nisu odustali čak ni kad je festival u Benkovcu otkazan. A zbog toga se preventivno otkazala i projekcija filma "Mirotvorac" u Zadru. I zbog toga neki književnici, novinari, umjetnici, ne dobivaju izraze neslaganja, već primaju ozbiljne prijetnje.

S kojima se premijer i Vlade izruguju.

Napokon, je li to onda suživot?

Može li, primjerice, postojati suživot između antifašista i promotora fašizma? Između onih koji izražavaju neslaganje i onih koji prijete nasiljem? Između onih koji traže slobodu i onih koji tu slobodu traže samo za sebe i žele je ukinuti drugima? 

Kako bi izgledao suživot u kontekstu izjave izbornika nogometne reprezentacije Zlatka Dalića o "onima koji ne vole ili ne žele Hrvatsku"?

Pokoravanje, a ne suživot 

Zabranitelji, kao i desničari, klerofašisti, rušitelji Ustava i zakona, liberalne demokracije, ljudskih prava i sloboda, ne traže suživot, nego pokoravanje. Traže poslušnost. Traže dominaciju u zajedništvu. Traže ljubav za sebe i nude mržnju za druge.

Traže preuzimanje Hrvatske i njezino oblikovanje u skladu s njihovim kriterijima, ideologijom i svjetonazorom, a u toj Hrvatskoj neće biti mjesta za sve koji se s time ne slažu ili ne u taj kalup ne uklapaju.

Žele državu u kojem će biti mjesta samo za pola milijuna ljudi na Thompsonu, ali ne i za "pedesetak ljudi" na festivalima u Benkovcu ili Šibeniku.

Ali sve je to, kako reče ministar Glavina, samo "umjetna histerija i umjetna slika koju stvara politička ljevica".

U ovoj državi priznaju se samo emocije zabranitelja.