News

Komentari 58

Heroji hitnog prijema: 'Dojurim u sobu, vidim prijatelja koji leži. Emocije se počnu miješati...'

Heroji hitnog prijema: 'Dojurim u sobu, vidim prijatelja koji leži. Emocije se počnu miješati...'

Ne vrti se sve oko Covida, a ova ekipa s hitnog prijema to najbolje zna. Svega su se nagledali ti mladi ljudi u svom radu, najtežih ozljeda, tuge i smrti

Nema straha od zaraze, jer jednom kada počneš osjećati strah, posao se ne radi kako treba. Više je prisutna velika doza opreza, budući da svi kod kuće imamo članove obitelji koji su rizična skupina, govori Marko Šarlija, tehničar s Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC-a Rijeka koji radi u reanimacijskom odjelu.

Posao na hitnim prijemima inače je specifičan i stresan, a osobito u vrijeme epidemije. Proveli smo jedno prijepodne s djelatnicima riječkog OHBP-a na Sušaku gdje se, osim zbrinjavanja najtežih hitnih slučajeva, radi i trijaža za sve Covid pacijente. Svakodnevno se ovdje detektira nekoliko zaraženih, a uz to, ova uigrana ekipa zbrinjava srčane i moždane udare, najteže stradale u prometnim nesrećama, sva ona stanja gdje je liječnička pomoć neodgodiva. A kada govorimo o ekipi, to su mahom mladi ljudi. 

Pročelnica OHBP-a, dr. Martina Pavletić, kaže da nikada nisu računali prosjek godina na odjelu, ali ona i glavna sestra Jennifer Babić kažu da on nije veći od 35. Na odjelu radi više od stotinu djelatnika, a ujedno je riječ o hitnom prijemu koji se može pohvaliti s najvećim brojem specijalista i specijalizanata hitne medicine u Hrvatskoj. Trenutačno imaju dvanaest specijalista te 23 specijalizanta, osam iz njihove bolnice, i 15 iz drugih ustanova. 

Razgovaramo malo s dr. Tamarom Petrić. Završila je specijalizaciju iz hitne medicine taman na početku epidemije. Smireno govori kako nije tip osobe koji voli dramatizirati. Epidemija je za nju, kaže, prilagodba kakvih u hitnoj ima iz dana u dan.

Riječki OHBP na prvi pogled izgleda kao iz filmova, ili nekoć čuvene serije Hitna služba. Savršena organizacija, zahvaljujući kojoj i u najkritičnijim situacijama vlada mir i profesionalnost. Svatko točno zna gdje mu je mjesto, koja su mu zaduženja, što činiti. Ne treba mnogo riječi, sve ide kao po špagi. 

Glavna sestra Jennifer Babić pokazuje nam sve, počevši od ulaza. Odjel ima dva ulaza, takozvani “čisti” i onaj infektivni, gdje ulaze Covid pozitvni ili oni sa sumnjom na zarazu. Vani je zvono, prvi kontakt je s administratoricama preko interfona. A kada pacijent uđe, nastupa trijažna sestra. 

U ovoj smjeni to je bila Željka Injac. Zadatak joj je detaljno ispitati pacijenta o njegovim tegobama, ali i provjeriti postoji li mogućnost da je Covid pozitivan. Tek tada ga preusmjerava dalje na obradu. Oni koji dođu bez svijesti, automatski idu u infektivni dio. Ništa se ne prepušta slučaju. Mjere opreza razrađene su u detalje, i upravo zato, ističe i pročelnica Pavletić, od početka epidemije nisu niti jednom imali situaciju da se virus s njihovog odjela proširi dalje. 

Ne vrti se sve oko Covida, a ova ekipa s hitnog prijema to najbolje zna. Svega su se nagledali ti mladi ljudi u svom radu, najtežih ozljeda, tuge i smrti. Slike koje vide u smjeni, priznaju, ne izbacuju iz glave ni kada dođu kući. Osobito ako su im na reanimaciji preminula djeca, dok očajne obitelji u suzama čekaju ispred ulaza u odjel. 

Život i smrt izmjenjuju se na tim hodnicima tempom koji nitko ne može planirati ni odrediti. Nedavno, kad je bila teška prometna nesreća na Krku, u smjeni je bila mlada sestra Karla Lučić koja radi u reanimacijskom dijelu.

- Dojurim u sobu i shvatim da su to ljudi koje poznajem, moji prijatelji. Stala sam isprva u šoku, što napraviti, hoću li odraditi posao kako treba dok me tresu emocije. A onda sam odmah došla k sebi i krenula raditi ono zbog čega sam ovdje. Spašavati živote - priča Karla, vitka i krhka, s velikim, lijepim očima koje proviruju iza maske.

Djeluje nježno, no u njoj čuči lavica koja se bori za svaki ljudski život, baš kao i njezini kolege. No ono što svi ističu je i važnost nemedicinskog osoblja. Jer ova savršena organizacija umnogome ovisi o administratoricama, Dolores Gobac i Dunji Kranjac Gregorović. 

Dođe im i po 150 rezultata testova na Covid svaki dan, to treba unijeti u tablice, nazvati negativne, upisati pacijente koji stižu. Ogroman posao od kojega treba napraviti posvemašnji red, jer cijeli KBC se vodi tablicama i podacima koje one unesu. 

Za kraj još malo razgovaramo sa sestrom Željkom Tomac. Pune 33 godine je na hitnoj, bila je i ratna sestra u Lici. Teško je nabrojati sve čega se nagledala u svome stažu, ali kaže da rad na hitnoj ne bi mijenjala ni za što. 

Najčitaniji članci