Hobisti u poslu iz ljubavi: Naš zlatni med devet bolesti liječi

Sve više je zabiokovskih proplanaka na kojima uredno posložene stoje košnice iz kojih su zabiokovski pčelari ovih dana izvrcali tone kvalitetnog meda.

Preciznije - oko osam tona nadaleko kvalitetom prepoznatljivog meda posebne boje i okusa. Saća su bila puna jer je godina bila dobra, a pčele vrijedno napunile košnice. Zato su zadovoljni pčelari, a pčele ovih dana mirne jer paše trenutačno nema toliko i slobodno im se može prići. Iza košnice, ne ispred, zlatno je pravilo jer ne vole kad ih se ometa u radu dok marljivo od cvijeta do cvijeta, od travke do travke sakupljaju dragocjene sokove koje će “deponirati” u svoje košnice. Tišinu na zabiokovskim proplancima u ljetno poslijepodne remeti tek jednolično zujanje.

- Vidite, one se ne daju smesti i nije zato uludo ona narodna kad se za nekoga kaže da je “marljiv kao pčela” - dočekuje nas Jure Zec, predsjednik Udruge pčelara Tilovina iz Zagvozda, ponosno nam pričajući o pčelarima ovoga kraja.

Članova je za sada pedesetak. I svakim danom ih je sve više, osnivaju se OPG-ovi.

- Raduje nas jer je među članovima mnogo mladih ljudi. Svi mi smo ponajprije hobisti. Svatko je od nas u ovaj posao krenuo ponajprije iz ljubavi jer pčelu trebaš voljeti i cijeniti, paziti na nju, svaki dan je posjećivati, a ona će ti na kraju obilato vratiti. Pčelari rado uče i educiraju se. Slušaju iskusnije ljude od zanata i nastoje proizvesti ekološki med u kojem nema dodataka - kaže.

Najprije za sebe, svoju obitelj, prijatelje, a viškove će prodati i neće dugo čekati na kupce jer tko jednom okusi ovaj med uvijek se vraća i ne pita za cijenu.

A cijena mu je za kilogram od 70 do 80 kuna.

- Mi se ne povodimo za drugima, gradimo svoje osnove, imamo svoje matice i legla. Uspoređivati ovaj med s bilo kojim drugim, poglavito s uvoznim, nedopustivo je. Jer ono što se u Hrvatsku uveze pod imenom meda ne daj Bože dati nikome. Odakle je taj med znaju samo oni koji ga uvoze, a čini mi se da ni oni ne znaju što je u staklenkama. Svega je unutra, najmanje meda - uvjerava nas Zec.

Da ne bi sve ostalo samo na pričama, nismo dugo čekali da provjerimo istinitost rečenog jer upravo ovaj med svake godine na sajmovima, ponajprije na Dalmatini, manifestaciji međunarodnog pčelarstva, dobiva zlatna priznanja.

Zlato za zlatni med

Jedan od onih koji su se već okitili zlatom za svoj med je i mladi pčelar iz Zagvozda Joško Kristić. S dozom skromnosti kaže da je njegov med tek jedan u nizu kvalitetnih iz ovoga kraja.

- Svaki je med kao otisak prsta za svoje područje i kao takvog potrebno ga je zaštititi oznakom izvornosti, a naš med je poseban, nigdje takvog meda. Kod nas nema meda u kojem prevladava samo jedan cvijet da bi bio od kadulje, bagrema ili livadski. Podjednako su zastupljeni okusi više trava i cvjetnih sokova. Samo ono što pčela u prirodi nađe od ljekovitih biokovskih trava, vriska, kadulje, metvice, pčelinje ljubice, majčine dušice, ive, klijena... naći će se u mednim okusima kojima nitko odoljeti ne može. Mediteransko i planinsko bilje zato je specifično, zbog vrsta kojih jedino u nas ima - priča Kristić i dodaje da, dok u drugim krajevima u dobrim sezonama kao što je ova košnica zna dati i više od 30 kilograma meda, zabiokovska košnica puni tek 20-ak.

Pčela treba puno više raditi da unese, da bi na kraju više i dala. Puno je manje prihoda, ali je zato kvaliteta bolja, pojašnjavaju zabiokovski pčelari, koji ljubomorno čuvaju i pokazuju svoje prirodne resurse. S jedne strane Biokova na proplancima se miješa miris planinskih trava, a s druge, južne strane, planine dodiruju u kamenu škrto izraslu kadulju, lavandu, vrisak. Spoj Mediterana i autohtonih ljekovitih trava nigdje se ne može naći doli na ovim proplancima. I baš zbog podneblja i svega što nudi, ovaj med je jedinstven.

Samo ono što priroda da

- Pčela u košnicu nosi samo ono što je priroda i dragi Bog dao. Zato svaki kilogram ovog meda i jest za tri klase bolji u odnosu na bilo koji drugi - s ponosom ističe Zec.

Bit će ga i u jesen, ponajprije od bijelog vriska, koji je vrlo aromatičan i izrazita mirisa. Puno čovjek nauči slušajući s kojom ljubavlju i poštovanjem ovi pčelari pričaju o pčelama. Oni su, baš kao i pčele, uredno raspoređeni. Ima ih poput radilica, neki od njih su iskustvom kao majke pčele, neki još slušaju i uče, baš kao što su nedavno organizirali druženje pčelara iz Dalmacije na kojem su im iskusni pčelari nastojali približiti sve tajne i umijeće pčelarstva. Med vrcati, a prste ne polizati - nismo ni mi mogli odoljeti jer, gledajući saće prepuno meda i zlatnosmeđu prepoznatljivu i jedinstvenu boju, miris i okus gustih niti koje ne prekidaju svoj tijek je fantastično. Pčele marljivo rade i grade. Donose, a ne odnose. Svaku pčelu čuvaju i svaka od njih zna što joj je raditi. Ono što ne valja odstranjuju, poglavito trutove, neradnike i lijenčine. Zato i uspijevaju proizvesti takvu kvalitetu. Jer ovaj je med, govore stari pčelari, “ka za likariju”, devet bolesti liječi. Znaju to najbolje pčelari, koji poručuju kako pravi pčelar ne smije imati “oštar nož” i sve pčeli uzeti. Treba ostaviti nešto i za zimu kako bi pčela imala meda, prvenstveno za sebe. Jer “med na medu rodi”, staro je pravilo.