Kokainski rulet krijumčara i policije se nastavlja, poput opasne igre mačke i miša u kojoj, osim zapljena velikih pošiljki kokaina, nerijetko zbog propalog posla padaju i glave. Knjiga ‘Hrvatska u kokainskom ruletu smrti’ otkriva sve mračne tajne posla s kokainom u kojemu su mnogi u pomami za enormnom zaradom platili glavom
Hrvatska u kokainskom ruletu smrti: Mrtva usta ne govore
Kokain krijumčarskim kanalima iz Južne Amerike i dalje u nesmanjenim količinama pristiže i na ove naše prostore. Ulog je velik, zarada krijumčara još veća. Na krijumčarskoj sceni kao da se ništa i nije promijenilo. Umjesto uhićenih, odbjeglih ili pak likvidiranih, sad su u igri samo neka druga imena i neki drugi ljudi. Ostat će tako sve dok i oni ne “padnu”, i tako u krug. Kokainski rulet krijumčara i policije se nastavlja, poput opasne igre mačke i miša u kojoj, osim zapljena velikih pošiljki kokaina, nerijetko zbog propalog posla padaju i glave. Knjiga “Hrvatska u kokainskom ruletu smrti” otkriva sve mračne tajne posla s kokainom u kojemu su mnogi u pomami za enormnom zaradom platili glavom. Razlog međusobnih ubijanja i okidač za brutalne likvidacije među pobjesnjelim mafijašima s Balkana bila je policijska akcija “Balkanski ratnik” i pad velike pošiljke kokaina u Urugvaju. Tražili su krivce za propali i traljavo odrađeni posao s drogom i izgubljenu milijunsku zaradu. Crnogorski kokainski kralj Darko Šarić nakon propalog posla s kokainom u Južnoj Americi s lica zemlje doslovce je brisao svjedoke prljavog posla kako bi si što dulje osigurao slobodu po onoj staroj izreci da “mrtva usta ne govore”.
Tražeći milijune od droge gubili su glave
Okidač su mafijaških obračuna u Hrvatskoj u kojima su krajem 2009. i početkom 2010. u Puli ubijeni Riječanin Alessandro Ausilio i Zagrepčanin Mladen Popović, po svemu sudeći, zbog četiri milijuna eura nestalih iz jedne garaže u Portorožu. O tome se svjedočilo na suđenjima u Puli i Ljubljani. Novac od droge tamo je sakrio Martinčić prije uhićenja u Urugvaju. U kriminalnim krugovima sumnjalo se da su se novca domogli upravo Dino Marinković i Massimo Moratto iz Pule, zbog čega su obojica postali mete napada. Massimo je napadnut u svojoj kući pokraj Pule krajem 2009., dok su Marinkovića početkom 2010. oteli u Puli. Ishod u oba slučaja jest dvojica mrtvih i dvojica teško ranjenih.
Likvidacija Cvetka Simića u Zagrebu
Srbijanski kriminalac velikog kalibra Cvetko Simić iz Beograda skončao je u svirepoj likvidaciji u hrvatskoj metropoli. Njegovo unakaženo truplo bez glave, ruku i nogu početkom ožujka 2010. pronašli su kajakaši u jezeru na zagrebačkom Jarunu. Hrvatska i policije zemalja u okruženju bavile su se tezom da je likvidacija Cvetka Simića razračunavanje hrvatsko-srpsko-crnogorske narkomafije iz Šarićeva klana zbog propalog posla s drogom kad je iz Urugvaja u crnogorsku luku Bar trebalo biti prokrijumčareno pedesetak vreća s kokainom. Sakaćenjem Simićeva tijela odsijecanjem glave i udova nezabilježenim na ovim prostorima odaslana je poruka svima u podzemlju koji su se ogriješili o strogu hijerarhiju moćnika organizirane kriminalne strukture kojoj je pripadao. Odrađivao je prljave poslove za narkodilere s Balkana, a bio je povezan i sa zloglasnim zemunskim klanom. Likvidacija srbijanskog kriminalca Simića kojemu je kriminalna narkovrhuška i iz Hrvatske bila na pogrebu u Beogradu do danas je ostala nerasvijetljena. Ne zna se ni tko je bio Cvetkovićev “mesar”.
Cijeli tekst pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 4. rujna