I tata je, sine, jednom davno bio u Kockici. Tad mu nisu sudili, bio je u Centralnom komitetu...

Županijski sud u Zagrebu morao je sjednicu optužnog vijeća u predmetu Ivica Todorić i ostali zbog epidemioloških mjera, te velikoga broja okrivljenika i njihovih odvjetnika, premjestiti u mitsku zgradu hrvatske politike, poznatiju kao "Kockicu", bivše sjedište Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.

POGLEDAJTE GALERIJU: Todorić u Kockici 

4

Crvena katedrala, kako su je neki znali zvati, monumentalni je pečat komunističke vladavine a nekoć glavni 'dom' njezine upravljačke strukture u Hrvatskoj, ali i mjesto koje je bitno utjecalo na uspon, a onda i privremeni pad  dinastije Todorićevih. Njezin je kreator Ivan Vitić, enfant terrible hrvatske arhitekture Vitić je još kao tinejdžer bio izbačen iz šibenske gimnazije pa je završavao školu u Sinju, studirao u Zagrebu, a kockicu je, nagađaju  neki, realizirao pod dojmom grandiozne zgrade UN-a u New Yorku sa početka 50-ih godina. Interijer je bio jednako ambiciozan, angažiran je kipar Raul Goldoni, on se brinuo za staklene elemente, tapiseriju je radila Jagoda Buić, metalne tapiserije i reljefe Dušan Džamonja i Stevan Luketić, a mozaike Edo Murtić i Zlatko Prica...

Tako se priča o političkom i gospodarskom uzletu i padu jedne obitelji dobiva svoje finale na mjestu gdje je, zapravo, i začeta. Jer, Ante Todorić, otac optuženog Ivice, počeo je graditi  carstvo prije više od pola stoljeća uz političku podršku tadašnjeg komunističkog vrha, koji je sve najvažnije odluke donosio upravo u toj zgradi. 

Rasprava s Josipovićevim ocem 

Štoviše, u arhivi HTV-a postoje i  snimke iz iste zgrade u kojima se u Centralnom komitetu  Saveza komunista Hrvatske 1970. raspravljaju dvojica imenjaka.  Ante Todorić i Ante Josipović. Jedan je bio otac optuženog oligarha, drugi otac bivšeg predsjednica države. Rasprava, koju je u javnosti u jednom prilogu na HTV-u prije nekih desetak godina prezentirao novinar Vedran Kukavica, znakovito je zbog još jedne činjenice. Ante Todorić (danas ima 94 godine), naime, u toj raspravi u kockici govori kako gospodarstvo ne može preživjeti bez državnih subvencija.

Njegov sin je i desetljećima kasnije na istoj premisi, opet uz pomoć politike, gradio golemo carstvo koje je direktnim potporama ili zakonskim olakšicama podržavala upravo država, u pravilu na račun malih poduzetnika i malih proizvođača, odnosno poreznih obveznika. 

Dok se Josipovićev otac i tada, dakle prije 50 godina, požalio na “tendenciju opadanja mlađih individualnih poljoprivrednih proizvođača u Savezu komunista”, Ante Todorić se nadovezao:

Ništa bez dotacije društva 

- Mi možemo na svjetsko tržište jedino uz dotaciju društva, a situacija je, drugovi, takova da bi Centralni komitet Hrvatske i, jasno, Konferencija SKJ nad ovom činjenicom trebala ozbiljnije da se pozabave, jer doticanja kapitala da se ulaže u optimalne kapacitete nema, i mi umjesto da napredujemo, nazadujemo.

AFERA AGROKOR Sud nije ukinuo jamstvo od 7,5 milijuna kuna za Ivicu Todorića, o optužnici još nisu odlučili

Osim što je bio aktivan na debatama u Centralnom komitetu, Ante Todorić je bio i delegat u Skupštini SFRJ, član uprave Zagrebačke banke, zastupnik u Saboru, dakle silno visoko pozicioniran u socijalističkoj hijerarhiji. A u kockici, zna se, bile su donošene ključne odluke koje su mu omogućile da iz Agrokombinata gradi svoje carstvo. No, u istoj toj kockici mu je i zapečaćena sudbina kada je odlučeno da mu 1972. u četiri ujutro policija pokuca na vrata. 

Za razliku od oca, njegov sin se prije tri godine maknuo u inozemstvo, zajedno sa svoja dva sina i Antina unuka, kad je policija pokrenula veliku akciju i privela 12 osoba povezanih s kriminalom u Agrokoru. Osim sudbinske kockice, obojicu veže i način na koji se brane. I Ante Todorić je tvrdio da mu "politika pakira". No, kako smo prije tri godine pisali u Expressu, iako je u kolektivnoj svijesti ostalo zapamćeno da je Ante bio politički zatvorenik, ugledni član Matice hrvatske, te da je osuđen zbog navodne nabave oružja, ništa od toga nije istina.

Ta je priča temeljena na nekom, vjerojatno krivotvorenom izvješću KOS-a, kojim se Todoriću nastojao skinuti i saborski imunitet te koji je jednim dijelom objavljen u beogradskom izdanju Borbe. Da je išta od toga bilo istinito, zacijelo bi se našlo u optužnici, u kojoj je nabrojen i niz banalnih djela, kao što je, primjerice, uređenje nekih stanova novcem Agrokombinata. Optužnica protiv Ante Todorića, koju smo tada ekskluzivno objavili, doista ima jednu politički intoniranu inkriminaciju i ona se odnosi na plaćanje oglasa u Hrvatskom gospodarskom glasniku (HGG). Doduše, u prvoj presudi iz 1974. Ante Todorić je dobio čak 13 godina strogog zatvora, i to po dvije osnove - zbog gospodarskog kriminala (uzimanje preskupih kredita i sl.), te onog što se tad nazivalo političkim kriminalom. 

"Tata, ja ću te osvetiti", naglas je rekao pri izricanju presude njegov sin Ivica, koji je stalno pratio suđenje...

Sada Ivičini sinovi ne prate oca na suđenjima, niti mu pružaju podršku takvim parolama, ni djed nije blizu, a iz Kockice se ovaj put nije čuo ni nesuvisli vapaj ostarjelog oligarha. Samo je Anto Nobilo, odvjetnik Piruške Canjuge, izustio:

- Stvar je u aferi Agrokor očito vrlo ozbiljna kada su nas pozvali u bivše središte Centralnog komiteta Hrvatske. Samo optužnica protiv Ivice Todorića i još 14 ljudi, koje se tereti da su iz tog koncerna izvukli oko 1,2 milijardu kuna, ima 459 stranica,  cijeli spis ima oko 80.000 stranica.

AFERA AGROKOR Nobilo: Stvar je očito ozbiljna kad su nas pozvali u bivše sjedište Centralnog komiteta

Tako se u zgradi, u kojoj je sada smješteno Ministarstvo prometa, opet na čudan način sastaju sudbine oca i sina Todorića. A mnogo se paralela i usporedbi može vući između dva slučaja, suđenja i vođenja biznisa, premda u posve različitim društveno-političkim okolnostima. 

Obojica lažirali bilance 

Obojica Todorića su, kako je to za Express pisao Saša Paparella, imala problema s istinitošću bilanci, obojica su se dizali uz pomoć inflacije i gomile kredita te zapošljavali puno ljudi (Agrokombinat je imao 5500 radnika). 

Nakon što se Ante Todorić obratio Vrhovnom sudu Hrvatske, žalba je uvažena i prvotna drakonska kazna od čak 13 godina zatvora mu je u lipnju 1975. prepolovljena na šest godina, od čega je odležao četiri godine i tri mjeseca u zatvorima u Petrinjskoj ulici u Zagrebu i Staroj Gradiški. Presudom Vrhovnog suda odbačen je dio o političkom krimenu po zloglasnom članku 100., tako da je ostala samo presuda za klasični kriminal. Unatoč tome što je oslobođen optužbe za kontrarevoluciju i osuđen samo za gospodarski kriminal, Ante Todorić je 1993. zatražio i odmah potom dobio status političkog zatvorenika, odnosno pripadajući obračun dvostrukog radnog staža za vrijeme provedeno u zatvoru, od 5. rujna 1972. do 14. siječnja 1977. 

Konfiscirana sva imovina 

U proljeće 2016. Ante Todorić je Saši Paparelli, autoru velikog teksta o ovoj dinastiji objavljenog 2017. u Expressu, u obiteljskom lovištu Garjevica ispričao kako je u jugoslavenskom istražnom zatvoru šakom lupio istražnog suca. Kad je došao u Staru Gradišku, bio je u onoj najnepovoljnijoj, C kategoriji zatvorenika, bez prava na samostalni razgovor s posjetiteljima i gledanje televizije. Bio je angažiran na sklapanju olovaka, i to zajedno s Vladom Gotovcem te Stjepanom Mesićem, budućim premijerom i predsjednikom RH. Presudom mu je konfiscirana sva imovina i zabranjeno obnašanje upravnih dužnosti...

U Hrvatskom državnom arhivu javnosti su odnedavno dostupni i dosjei građana, pa tako i onaj Ante Todorića. Međutim, od više od 300 stranica, koliko bi ih tamo po nekim informacijama trebalo biti, može se pronaći samo njih tridesetak. Nedostaju dokumenti koji bi mogli biti zanimljivi, a nekome danas i neugodni, kao što su izjave svjedoka. U dosjeu Ante Todorića posebno je zanimljiva bilješka jednog pripadnika tadašnje Službe državne bezbjednosti, D. Č., koji iznosi svoja zapažanja sa suđenja.

Tako je taj suradnik komunističke obavještajne službe pisao da se  za vrijeme suđenja “sin optuženog Todorića u sudnici se ponaša u neku ruku kao pravi šerif. On pokušava i u većini slučajeva uspijeva da sa svakim svjedokom prethodno razgovara. Za vrijeme procesa vodi svoj dnevnik u koji bilježi ime i prezime svakog svjedoka, kao i važne momente iz izjave dotičnog”... 

U bilješci obavještajne službe pisalo je kako je Ivica Todorić, za vrijeme suđenja Anti Todoriću sredinom sedamdesetih, mijenjao “pitku vodu svom ocu, a jednom prilikom zbog takvog svog ponašanja bio odstranjen sa suđenja”: “Sin Ante Todorića je stalno prisutan suđenju, dok su Todorićeva supruga i kći prisutne povremeno”.