Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Riječ je o potomcima Ivana Bistrovića, rođenog 1907. u Međimurju. Članova obitelji je više od 100, no uspjelo ih se skupiti više od 60
Nekoliko generacija iste obitelji, djeca, unuci, praunuci i prapraunuci Ivana Bistrovića, rođenog 1907., njih 60-ak, okupilo se krajem rujna na "fešti" u društvenom domu u Malom Mihaljevcu u Međimurju.
Najstariji među Ivanovom djecom bio je Vlado Bistrović (72), a najmlađa praunuka ima tri godine i zove se Magdalena Mezga. Ovo veliko okupljanje 28. rujna inicijativa je Zorana Mezge, unuka pokojnog Ivana Bistrovića, prvi je pisao list Međimurje.
- Bilo je teško to organizirati jer smo po različitima dijelovima uglavnom Međimurja, ali ima nas i u Sloveniji, pa i u dalekoj Australiji te nije lako okupiti baš sve. Od ideje do susreta prošlo je oko mjesec dana. Nisu došli svi jer da jesu bilo bi nas više od stotinu. Do te smo brojke došli razgovarajući na druženju sa starijim članovima - rekao nam je Zoran Mezga.
On je na društvenoj mreži napravio grupu u koju je dodao sve članove obitelji koje poznaje. Oni su potom dodavali ostalu rodbinu i tako je obiteljsko stablo širilo svoje grane.
Rodbina iz Australije i Ljubljane, nažalost, kaže nam Zoran, nije mogla doći, no možda se sastanu na nekom od sljedećih okupljanja. Naime, Zoran i ostali voljeli bi da im to postane tradicija.
- Svake godine nas je sve manje, barem djeca i šira rodbina da se upoznaju, bratići, sestričn. Ja ih većinom sve znam, ali ima ih koji su se prvi put vidjeli. Neki idu i u školu zajedno, a nisu znali da su rodbina - otkrio je Zoran.
Obiteljsko stablo počinje sa spomenutim Ivanom Bistrovićem, rođenim u Malom Mihaljevcu. S prvom ženom Katarinom imao je troje djece. Ona je poslije trećeg porođaja preminula, nakon čega je oženio Katarinu, s kojom je imao sedmero djece. Većina tog dijela stabla, potomaka Ivana i Katarine, koji su živi i koji su još tu, došla je na okupljanje.
Ivan je Zoranov djed, njegova mama Ivanova je kći. Zoran ima svoju djecu, a od njegova ujaka djeca već imaju unuke. To su Ivanovi prapraunuci.
Ispričao nam je Zoran i nešto o povijesti Malog Mihaljevca. Naime, njegov djed Ivan bio je "smoligač", kao i obje njegove supruge.
- Stari ljudi iz mjesta nekad su kopali ‘trčke’, to su borovi panjevi koji su bili duboko u zemlji. Iz tih panjeva su se radile tanke daščice. Ljudima iz grada to je služilo za loženje vatra. Zvalo se ‘smoliga’, i to zbog smole koju je drvo sadržavalo. Zbog toga su mještani Malog Mihaljevca dobili nadimak ‘smoligači’ - pojasnio je Zoran.
24sata © 2026
