Imrijevci imaju 26 stanovnika, a neki ga nisu nikad napustili

Tek slučajno netko navrati u selo kad se izgubi na cesti putem prema Đakovu, kažu nam u Imrijevcima, selu s 26 stanovnika ispod brda Dilj u Požeško-slavonskoj županiji. 
U selu ima 14 žena i 12 muškaraca. Najmlađi ima 59, a najstariji, Stipo Jakobović, 90 godina.

– Znam kad se tko rodio i umro, koliko smo koje godine imali stanovnika, kad se netko odselio i gdje te kad se nešto u selu gradilo. Ma ja sam vam poput enciklopedije – dodaje Stipo.

Žali se da u selu loše žive jer su gotovo svi od njih digli ruke, a malo utjehe pružio im je dolazak ministra branitelja Tome Medveda, koji je nedavno otkrio spomen ploču Zoranu Petroviću i Zdenku Fržuljeviću, Imrijevčanima poginulim u Domovinskom ratu. Ističe kako je u selu nekad bila i osnovna škola, koju su zbog manjka djece zatvorili prije više od 20 godina.

- Selo će kroz nekoliko godina sasvim nestati. Ostat će samo ruševine koje će podsjećati da se ovdje nekad sve orilo od smijeha i dječje igre – kaže Jakobović.

U Imrijevcima od rođenja žive i sestre Kata (84) i Reza (81) Kovačević. Tu su se rodile, odrasle i udale se, a želja im je tu i umrijeti. Posljednji nešto mlađi stanovnici selo su, tvrde, napustili prije 15-ak godina.

– Nikad nam nije palo na pamet seliti se. Sve što trebamo je malo kruha, mlijeka i brašna, a to kupimo u pokretnoj trgovini – složne su sestre Kovačević. Kata ima četvero, a Reza troje djece. Ona su se odavno odselila i povremeno ih obilaze, a često im navrate i unuci. Iako već u dubokoj starosti Reza, uvjeravaju nas, i dalje svakog dana ide u polje.

- Kopam i sadim, od salate do kukuruza i graha, ovisno o sezoni. Malo me bole kosti, ali drugih problema sa zdravljem nemam – smije se Reza. Najveći nedostatak im je, ističu mještani, to što nemaju prodavaonice nego ovise o pokretnoj trgovini, koja im dolazi dva puta tjedno.