Istraživački novinari su junaci našeg doba: 'Radimo i tjeramo institucije da rade svoj posao'

Na panelu 'Junaci našeg doba – istraživački novinari' sudjelovali su istraživački novinari i ovogodišnji dobitnici nagrada HND-a Ivan Pandžić i Denis Mahmutović iz 24sata, Danka Derifaj (Reporterka „Potrage“, RTL Hrvatska), Mato Barišić (Urednik emisije Provjereno, Nova TV) i Drago Hedl (Telegram). S njima je razgovarao novinar i komunikacijski stručnjak Petar Štefanić.

Posao istraživačkog novinara sam po sebi nosi rizike. Oni rade posao koji institucije ne rade, oni istražuju pozadinu priča, oni otkrivaju ono što bi se, da nema njih, gurnulo pod tepih. 

Na svojim primjerima srž istraživačkog novinarstva objasnio je Pandžić.

- Mislim da svako dobro novinarstvo ima u sebi dio istraživačkog novinarstva jer kritičko razmišljanje je ključno. Ja sam počeo pratiti Milana Bandića još kada sam imao 21 godinu i vidio sam kako nekada iza odluka koje se čine divne i krasne izvana, kao Advent, iza cijele te priče stoji drugačija situacija. Moramo propitkivati  - rekao je Pandžić.

- Naša sreća je da za emisiju imamo malo više vremena. Svaki novinar kada dobije neku informaciju mora okrenuti barem dva, tri broja telefona kako bi bio siguran da je ona točna i to je već istraživanje - kaže Derifaj.

- Važno je biti gladan i posve je bitno imati podršku. Kada sam došao u 24sata prije dvije godine, imao sam sreću što sam naletio na kolegu Pandžića koji me 'uzeo pod svoje'. Osim toga, bilo mi je bitno da imam podršku redakcije jer stvari koje mi radimo su riskantne. Tu su tužbe, akutna duševna bol i slično. Sretan sam što imam Pandžića koji me je dosta toga naučio i redakciju koja mi vjeruje da sam napravio posao do kraja kako valja - govori Mahmutović.

Njihove priče ne rade se u jednom danu, ponekad ni u jednom tjednu. 

- Tjedni i dnevni ritam su dva različita pojma. U tjednom izvještavanju čovjek misli da ima vremena. A priče koje mi radimo, rade se mjesecima. Mora se provjeriti stotinu informacija, a nekad se zna dogoditi da se informacije i propuste. Novinari nisu bezgrješni. Ono što je bitno je da nastojimo sve provjeriti - rekao je Barišić.

Dotakli su se i teme o cenzuri medija, vezano uz slučaj u kojem je Općinski građanski sud u Zagrebu donio privremenu mjeru zabrane objavljivanja tekstova o dojučerašnjoj ravnateljici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordane Buljan Flander.

- Kada sam to vidio, pomislio sam da takva cenzura nije moguća. Nisam mogao vjerovati da se to događa u Hrvatskoj. Vidio sam obrazloženje i mogu reći da je nikakvo. To je jako velika pogreška suda. Ne bi mogli, teoretski, napisati niti pohvalu o njoj, sve je bilo zabranjeno. Poruka svima nama je bila 'začepite usta' . Ali, borit ćemo se protiv ovog svi zajedno- poručio je Pandžić. 

- To je demonstracija sile s pozicije moći. Mi se suočavamo s mnogo tužbi. Mi u to ulažemo naše vrijeme, trud i energiju, ali to je naš posao - nadodala je Derifaj.

- Ja bih rekao da se time onemogućuje novinarima da rade svoj posao. Svi moji kolege novinari i ja provodimo desetke sati tjedno kako bi dobili odgovore na pitanja koja smo postavili na početku - govori Mato.

Ivan Pandžić ispričao je i jednu zanimljivu priču o sebi i Milanu Bandiću.

- Ja sam i dalje uvjeren da bi me Bandić primio na razgovor. Ja sam počeo kao mladi novinar, a on kao mladi gradonačelnik i pratio sam njegov rad od početka. Gledao sam na sve to što se radi, može se reći kao na koruptivno degeneriranje. Gledao sam kako to sve više i više raste, kako je postalo normalno namjestiti posao, kako je postalo normalno zaposliti nekog preko veze. To više nije bila ni vijest. Nažalost. To je postalo normalno. Ja sam o tome dosta pisao, ali eto sad dolazimo do glavnog pitanja: Zašto ja mislim da bi mene Bandić primio na razgovor? Jer je on bio iskusan političar, imao je tu socijalnu inteligenciju s kojom se znao koristiti i on mene nikad nije tužio. Dobio sam hrpu tužbi, ali nikad od njega. Jednom mi je čak i rekao: 'Ti nikad nisi prešao crtu'. Ja mu nikad nisam ni lijepio etikete kao i drugi mediji, nikad me nije zanimalo kako on govori 'kaj' ili neke njegove lude izjave. On je znao da ja imam argumente, da ono što govorim je točno i da me nema za što tužiti - ispričao je Pandžić o odnosu s Bandićem.

Kada je riječ o strahu istraživačkog novinara, može se reći kako je strah normalna pojava i sveprisutan, a svoje viđenje straha iznio je Mahmutović.

- Novinar je pas čuvar demokracije. Ako radimo naš posao kako treba onda se i nemamo čega bojati. Javne službe moraju nama odgovarati i tu nema straha. Kada ih se svede na to što oni jesu, a to su javni službenici koji nama moraju odgovarati jer ih mi plaćamo, tu više nema straha za nas jer se oni moraju bojati nas - rekao je Mahmutović.

Što se tiče mita i korupcije, najiskusniji od svih panelista Drago Hedl je rekao kako je prije situacija bila mnogo teža pa se novinare tuklo, a sada im se nudi mito. Osim toga, svi su se složili kako se u ovom poslu često susreću sa prijavama i sa prijetnjama pa je tako Barišić naglasio kako su njegovoj kolegici prijetili da se treba paziti noću kada padne mrak.

- Takve stvari odmah se prijavljuju. S tim nemamo što čekati - dodao je.

Rekao je kako se i sam često susreće s negativnim i groznim komentarima, posebice na društvenim mrežama gdje mnogi komentiraju kako ga treba razapeti, ubiti i slično. Nažalost, s takvim komentarima se skoro pa svaki istraživački novinar susreće.

Razliku između istraživačkog novinarstva na televiziji i u novinama objasnila je Derifaj.

- Koju god formu radili bitno je da imamo dokument kao dokaz. Ako to nemaš onda barem da si od tri osobe čuo da je to tako i da si siguran da ih možeš pozvati na sud da svjedoče. Pisanim novinarima je možda lakše napisati, ali činjenica je da ti dokaz jednostavno treba za sve bez obzira snimio ti to ili napisao. Teže je snimiti nekoga da pristane na razgovor kada zna unaprijed da mi nešto protiv njega imamo - dodaje.

Pogrešaka u svakom novinarstvu ima, jer, kažu, novinari nisu bezgrješni i svi griješe ili su pogriješili. Kako kaže Mahmutović, da može neke stvari promijeniti možda bi ih drugačije preformulirao. 

Slažu se da je najbitnije da se iznosi istina i da se stvari provjere više puta, a greške se, nažalost, uvijek mogu dogoditi - to je jednostavno dio takvog posla.

Kako je rekao Pandžić, novinar može napisati slučajno jednu krivu riječ i snositi posljedice.

- Moraš se preispitivati. Moraš biti kritičan sam prema sebi. Uvijek trebaš provjeriti sa redakcijom je li to tako, je li sve dobro napisano. Strah od pogreški treba biti prisutan - zaključio je Ivan Pandžić.