Iz Petrinje u Njemačku: 'Nisam požalila, a i djeca su se snašla'

Meni je super. Žao mi je što to nismo napravili i ranije, kaže Marina Graho Popović (33) koja je prije godinu dana s troje djece otišla u Njemačku. Tamo je već neko vrijeme bio njezin suprug, piše DW.

Marinin suprug Ljubo u Münchenu je najprije našao posao u struci, kao automehaničar. U međuvremenu je promijenio poslodavca, a i plaća je nešto porasla. Njemački jezik je već poprilično svladao, pri čemu mu je pomoglo i to što su mu sve kolege na poslu Nijemci.

U SL. BRODU JEDNO DIJETE Broj poroda i dalje pada: 'Bebe i prije rođenja idu u Njemačku'

Marina je po zanimanju frizerka. Još uvijek nije našla posao u struci, ali je preko jedne internetske platforme našla posao čišćenja kod jedne obitelji. Bit će uredno prijavljena, što čak ni u Njemačkoj nije uvijek samo po sebi razumljivo, jer mnogi čistačicu radije žele zaposliti na crno.

Ujutro posao, popodne djeca, a navečer tečaj njemačkog jezika

- Uskoro ću prijepodne početi ići čistiti, a navečer na tečaj jezika. To će biti naporno: ujutro posao, popodne djeca, navečer tečaj, ali to će tako ići samo nekih godinu, godinu i pol. A onda se nadam poslu u struci, optimistična je Marina.

Ona je već pohađala tečajeve njemačkog, ali kaže da nisu bili kvalitetni i da je zato malo naučila. Zato se sada prijavila za tzv. integracijski tečaj koji nudi Savezni ured za migracije i izbjeglice. Na njemu se ne uči samo jezik, nego i sve ono što je važno za život u Njemačkoj: političko uređenje, prava i obveze građana, kultura i običaji.

SVI BJEŽITE! 'Gospe moja, uskoro će zid biti pun Imoćana koji su otišli van'

'Svi smo se snašli, a priuštili smo si i ljetovanje'

Supružnicima je bilo najvažnije da se djeca dobro snađu. Najviše su se brinuli zbog najstarije kćeri, 12-godišnje Sare. Njoj je selidba najteže pala. No pokazalo se da razloga za brigu nije bilo.

- Djevojčice u razredu su se jako potrudile oko nje, često se druže. To je sigurno puno pomoglo. Ona nije željela ići u Njemačku, no sad kad smo za Božić išli u Petrinju, pitala je moramo li baš cijele praznike provesti u Hrvatskoj - ispričala je Marina.

Kod Lare (9) prilagodba je išla nešto sporije, jer je u razredu imala jednu djevojčicu iz Hrvatske, pa je s njom cijelo vrijeme govorila samo hrvatski. No i ona sad sve bolje govori njemački.

ŠEF OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE: Žene i djeca pripadnika ISIL-a sigurnosna prijetnja Njemačkoj

Najlakše je bilo Tei (7) koja je u Njemačku doselila u vrtićkoj dobi. Sada ide u prvi razred i prati nastavu bez problema.

- Mi možemo pristojno živjeti - odgovara Marina i priča da su čak kupili automobil na kredit, te da su si prošlog ljeta mogli priuštiti i odlazak na more.

Nedostaje im obitelj, ali zbog odlaska ne žale

- Nedostaje nam obitelji. Brat mi je u Petrinji živio u susjedstvu, mama nekoliko kilometara od nas. A i djeca su često bila kod bake na selu. To im nedostaje, pogotovo dvjema mlađim kćerkama - kazala je.

No i u Njemačkoj su našli prijatelje, dvije hrvatske obitelji koje stanuju u blizini. A i u selu u kojem žive su jako dobro prihvaćeni.

- Kad sam stigla u Njemačku imala sam predrasude o Nijemcima kao o hladnima i zatvorenima, a naišla sam ovdje na čistu suprotnost. Za sada sa susjedima govorim engleski - oduševljena je Marina i dodaje da su ona i njezina obitelj jedini stranci u selu.

- Možda sve ovisi i o sreći, ali i o prioritetima. Meni su najvažnija bila djeca, da se dobro snađu. One su se stvarno dobro uklopile - kaže Marina i ističe da njezina obitelj, bez obzira na sve početne poteškoće, svoju odluku o odlasku u Njemačku nije požalila.