Izvozali su ga: Dva je tjedna utjerivao 40 kuna od ZET-a!

Nezaposleni zagrebački profesor filozofije i povijesti nije ni sanjao da će ga bezazleni put u Veliku Goricu uvući u “ralje” nesposobne ZET-ove administracije. Iz kojih se jedva izvukao.

Deseci poziva, “more” pogrešnih brojeva, dvadesetak kilometara biciklom... Sve to zbog 40 kuna koje su mu pogreškom skinuli s pretplatne kartice.

- Nije stvar novca nego principa. Iako ni 40 kuna nije mala lova. Nevjerojatno je da su im trebala dva tjedna i gomila mojih živaca da riješe očiti problem. Da ne govorimo o neinformiranim službenicima i pogrešnim brojevima u ZET-ovu internom imeniku - rekao je Lovro.

Iz Ureda za odnose s javnošću rekli su kako je vjerojatno slučajno odabrao kupnju dnevne karte ili putovanje za više osoba, odnosno zona. Ukratko - sam si je kriv.

- Lako je meni utjerivati dug kad imam vremena. Što je s onima koji rade ili imaju djecu - pita se Grgić.

Na brojeve koje je zvao ni nama se nisu javljali. Kad smo ih dobili, rekli su nam da nemaju ništa s tim.

1. dan - Početak avanture

Krenuo je autobusom prema Velikoj Gorici. Na kartici je imao početnih 60 te je registrirao kartu za 20 kuna.  

Ostao bez "kinte"   

Na povratku je aparat pokazivao da na kartici više nema novca. Morao je za 30 kuna kupiti kartu kod vozača. Dakle, već je u minusu...

Prvi susret     

Uputio se prema ZET-ovu kiosku. Ondje su ga blijedo gledali i rekli da nemaju veze s tim.

Tko tu koga...?    

Zove centralu, koja ga šalje na reklamacije. Ondje se nitko nije javljao cijeli dan. Kad ih je dobio, rekli su mu da ode na kiosk. Ali dali su mu broj.

10. dan - Dobili ste željezaru       

Netko je dignuo slušalicu tek drugi dan, ali nije imao veze s reklamacijama nego sa željezarom. Susretljivi radnik našao mu je još jedan broj...

"Ne, ja vam to ne znam"

Nitko se nije javljao cijeli dan. Napokon ih je dobio, no nisu mu mogli pomoći. 

- Evo, nazovite ovaj broj, oni će sigurno znati što treba - odgovorili su mu.

Činite mi se poznatim      

Četvrti broj. Nitko se ne javlja. Opet. Napokon netko diže slušalicu, no Lovri se glas čini jako poznatim. Ma nije moguće!? Opet željezara!     

Pedalirao po "pasjoj vrućini"

Kiosk... reklamacije... željezara... “pravi broj”. Lovro ne odustaje. Iz ureda za karte rekli su mu da mora doći na Remizu. Išao je biciklom jer tramvaj nije želio platiti.     

A ne, još nije kraj

Sustav  je pogriješio. Da, skinuto vam je 40 kuna, rekla mu je službenica. Ali, ima “ali”. Mora se sastaviti zapisnik i Lovro se mora vratiti za tri dana.

Tour de Zagreb

Kad se vratio, shvatio je da zapisnik nitko nije ni taknuo. Izvukli su ga iz gomile papira na stolu.     

14. dan - Je li moguće?

Djelatnica je gledala u zapisnik i potom pozvala šeficu. Ona je za nekoliko minuta riješila problem i Lovri je vraćen novac na karticu.