Svoj posao kaže, Snežana Sabol (57), ne bi mijenjala ni za što na svijetu. Prvi porod u vozilu Hitne imala je kao tridesetgodišnjakinja i kaže, nije bila pod stresom
PORODILA MALU AMELIE
Ja sam babica iz Hitne. Petero djece sam već porodila u vozilu
Svaki život je važan i jednako reagiram kada spasimo život šezdesetogodišnjaku koji je imao infarkt ili kad u vozilu hitne porodim dijete. Naravno da je rađanje novog života kojem svjedočiš u tom trenutku neopisiv osjećaj, pa sam tako još pod dojmom od poroda 14. kolovoza kada sam majci pomogla da u vozilu Hitne rodi malenu Amelie. Nije mi to prvi porod u kolima Hitne, već peti. Na žalost, nisam sa svima nakon tog čina ostala u kontaktu, samo s vremena na vrijeme viđam jednu ženu kojoj sam pomogla na taj način roditi. Taj dečko ima danas 27 godina i svaki puta kada sretnem njegovu majku, pitam "kako je moje dijete"? Divan je to osjećaj. Nadam se da ću s bebom Amelie i njezinim roditeljima ostati u kontaktu, ali to naravno ovisi o njima, ne želim se nametati", skromno je rekla sestra porečke Hitne, Snežana Sabol (57).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Upravo je ona, u suradnji sa cijelim timom Hitne koji je tu noć izašao na intervenciju, porodila djevojčicu na parkiralištu kod Limske drage, a koja danas uživa u svom domu sa sekom Aurorom (4). Ipak, sestra Sabol se slaže da je bolje roditi u ambulanti nego u vozilu hitne, naravno ako je moguće.
- U vozilu vi i nemate previše mjesta, ali svakako prije tog čina se stavljaju sterilne rukavice, namjesti se žena u pravilan položaj, ali kad trebate presjeći pupčanu vrpcu i možda se pridržati rukom za rukohvat, manje je sterilno nego u ambulanti. Međutim, ponekad izbora nema - ispričala je Sabol.
Svoj posao kaže, ne bi mijenjala ni za što na svijetu. Prvi porod u vozilu Hitne imala je kao tridesetgodišnjakinja, i kaže, nije bila pod stresom.
- Općenito sam jako koncentrirana kada radim, a pri porodu ne smije biti panike. Samo razmišljam da sve prođe u redu. Imali smo jedan slučaj kada je porod počeo, ali smo uspjeli u zadnji čas stići do ambulante. Dijete je već izlazilo, točnije ruka mu je izvirila iz majke pa smo znali da treba djelovati brzo i izbjeći komplikaciju lomljenja ključne kosti koja je moguća kada dijete tako izlazi. Na sreću, beba je izašla neozlijeđena - prisjetila se Sabol.
Kaže da svaki spašeni život, bilo starije osobe ili rođenja bebe kod nje razvije isti osjećaj ushita. Hitnih intervencija posebno ljeti ima na pretek, a sestra Sabol, kao i cijeli tim rade po 12 sati dnevno.
- Primjerice u ponedjeljak, dvadesetak minuta prije kraja mog radnog vremena dobili smo dojavu da jedna beba na porečkom području ima febrilne konvulzije. Što bi ja trebala, reći da za 15 minuta završavam sa smjenom? Naravno da ne. Cijeli naš tim sjeo je u vozilo i jurili smo voziti to dijete u pulsku bolnicu. Dijete je dobro, a ja sam se kući vratila dva sata kasnije. Nije to nama nikakav problem - skromna je sestra.
Doktorica Gordana Antić, v.d. ravnateljica ZHMIŽ potvrđuje da 13 timova Hitne iz Istre požrtvovno radi svoj posao.
- Mi vam živimo od entuzijazma, jer su primjerice plaće u privatnim zdravstvenim ustanovama, staračkim domovima posebno za medicinske sestre veće nego kod nas. Međutim, mi nastavljamo brinuti o životima ugroženih pacijenata pa je tako projekt spašavanja hitnih pacijenata s umaškog, porečkog te buzetskog područja koji u tom slučaju trebaju najbližu zdravstvenu ustanovu, u ovom slučaju bolnicu u Izoli, zaživio. To je zahvaljujući prije svega Istarskog županiji koja je dala garanciju plaćanja. S resornim ministarstvom još rješavamo te pravne zavrzlame. Do sad smo imali tri takva slučaja, dva infarkta i jedan moždani udar gdje smo pacijente s tih područja uspješno odveli u slovensku Izolu - rekla je dr. Antić.
Kaže da se bore da se primjenjuje direktiva EU koja propisuje da životno ugroženi pacijenti imaju pravo na liječenje u najbližoj zdravstvenoj ustanovi, pa iako je ona prekogranična. Pacijenti za sada ne trpe.
- Kod hitnoće naš tim je u Izoli za 14 do 17 minuta, jer imamo i suradnju s granicom, pa sve ide brže. Dok nam je do Rijeke 110 kilometara, a do Pule 90 kilometara. Takvi životno ugroženi pacijenti s infarktima trebaju obradu, idealno unutar 60 minuta. Sve preko toga šanse za ozdravljenjem opadaju, i to na svakih pola sata za 7 posto - objasnila je dr. Antić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
