Junaci iz Hitne nakon pola sata kliničke smrti vratili ga u život: 'Nigdar joj ne bum pozabil glas'

Je***e, sve me boli, progovorio je Stjepan Medvedec (52) kad ga je nakon pola sata kliničke smrti u život vratio tim krapinske Hitne medicinske službe. Kako je ispričao za Ni Zagorje malo, nema pojma što su ga sve ispitivali i što im je rekao. 

- Bog zna kaj su oni mene ispitivali i kaj sam im ja sve rekel. Kaj god da su me pitali, se bi im povedal  - ispričao je muškarac iz Šemnice kod Krapine mjesec i pol nakon, kako kaže, drugog rođendana. 

- Ja se ne zmislim ničega. U magli mi je da je vozač vozil ko lud, da je doktorica fejst kričala ‘brže…imamo ga…nemamo ga…’. Al’ meni vam je to sve mutno. Kak da vam neko zgasi televizor i ostanete u kmici - rekao je Medvedec.

Pozlilo mu je 10. listopada na dvorištu kuće, gdje se srušio. Osam minuta nakon dojave, tim Hitne u kojem su bili dr. Iva Miloš, tehničarka Matea Hršak i vozač Zdravko Presečki stigao je do Šemnice.

– Ključnu je ulogu odigrala pacijentova susjeda Marija Šalković, medicinska sestra u Domu zdravlja, koja je započela laičku reanimaciju. Kad smo mi stigli, preuzeli smo reanimaciju aparatima. Nakon što smo ga dva puta ‘šokirali’, dobili smo ritam, aplicirali lijekove i jurili prema Krapinskim Toplicama u Magdalenu. Održavali smo mu dišni put putem do bolnice. Uspio je prodisati samostalno i počeo je odbacivati samopomagalo za održavanje dišnog puta. Progovorio nam je u transportu – ispričala je liječnica Iva Miloš (30).

Ispričala je da je prošlo pola sata od trenutka kad mu je pozlilo do uspješne reanimacije i kaže da taj dan neće zaboraviti.

– Onesvijestio se zbog poremećaja rada srca. Njemu je srce stalo. Umjesto njegova srca, dok mi nismo stigli, srce je ‘kucala’ susjeda Marija, a nakon toga mi. Bila je to velika borba. Kad se ‘vratio’, odgovarao nam je na pitanja, ali se on toga ne sjeća. Prve riječi, još tijekom transporta, bile su mu ‘Je***e, se me boli’ – smije se Miloš.

Medvedec kaže da će njezin glas zapamtiti za cijeli život. Nakon što su ga pregledali u Krapinskim Toplicama, bio je stabilan, ali je morao na šivanje u bolnicu u Zabok. Imao je i slomljena rebra zbog reanimacija.

-  Joooj, ta rebra su me največ boljela. A kaj bi im zameril, pa tak sam se i rodil drugi put. Petru sam pobegel z vrata - smije se Medvedec.

Dok je ležao u zabočkoj bolnici dobio je upalu pluća, a potom i koronu te se oporavljao četiri tjedna i smršavio 12 kilograma. Članovima tima koji ga je spasio ovih je dana darovao srce. 

Ja sam se samo potrudil dvaput rodit. Zahvaljujući susjedi Mariji, doktorici Ivi, tehničarki Matei i šoferu Zdravku, koji me tak peljal da su me ove dve morale dobro držati da ne opadnem. Spasili su mi život i nigdar im se ne bum mogel dosta zahvaliti. To treba znati. Kaj ja znam kaj napravit s čovekom kad mu je slabo. Poleješ ga z vodom, ne bum mu išel u zube puhat kad ne znam – smije se Medvedec.

- Kad nakon svega vidite da taj čovjek stoji na nogama, da je pred vama, da razgovara s vama… Nema tih novaca koji to mogu nadomjestiti. Smijali smo se i plakali – kaže Miloš koja je u Zagorje došla iz Sinja i u svemu naglašava da je tim važniji od nje i da su se svi, od susjede do tehničara odlično snašli. 

– Nikada neću skinuti to srce koje mi je donio. Ono će u grob sa mnom – rekla je liječnica.