"Kad su mlađi preuzeli poslove od Ivice, sve je otišlo k vragu"

Puno je ljudi ovdje radilo i dobro se živjelo tad. No došlo je to crno vrijeme pretvorbe i sve je propalo, kazala nam je žena koja živi u blizini propale farme u Božjakovini koju je osnovao otac Ivice Todorića.

Tamo je 50-ih godina prošlog stoljeća živjela obitelj Todorić. Stanovali su u dvorcu koji su sagradili grofovi Draškovići, a pored kojeg je nastala farma koka nesilica. Danas u dvorcu u nema ni trunke sjaja. U njemu desetak i više godina živi Andrija Copić, kojeg u subotu nismo zatekli ondje. Agrokoka je nekoć imala 15-ak modernih farmi, a susjedi koji žive u blizini nerado govore o svemu tome. Farma je zarasla u grmlje, zgrade nemaju prozora, a neki su i razbijeni. Cijeli kompleks izgleda poput scene iz apokaliptičnog filma.

Kad se Ivica Todorić iz vojske vratio u Zagreb, posvetio se biznisu s cvjećem, a fakultet je završio 1985. godine. Posao s cvijećem se razvio, a iz Nizozemske su dolazili avioni s lukovicama, a tegljači su vozili tulipane na sve strane. Cvijeće su uzgajali u obližnjem Kloštar Ivaniću. Marica Kamenarić iz Kloštar Ivanića, koja je ujedno bila susjeda Todorića, kaže da je Ivica bio marljiv te da mu nije bilo teško raditi. U Kloštar Ivanić su Ivica i njegova sestra Jadranka često dolazili baki i djedu po majci.

- Odavde je on i počeo. Njemu je baka dala svoj dom na hipoteku kako bi napravio staklenike. Cvijeće s kojim su radili bili su tulipani, narcise, irisi... Posao im je išao dobro i Ivici nije bilo teško ustati i razvoziti cvijeće po zagrebačkim tržnicama - rekla je Marica, koja živi u blizini kuće u kojoj je živjela Ivičina baka. Dodaje da su Todorići cijelo polje zasadili cvijećem.

- Tata Ante, Stari, kak’ ga mi zovemo, se naradio. Bio je vječito u čizmama. Iz bajera su vodu crpili i vukli te sijali pšenicu, obrađivali, radili su puno. Prema njima nemam nikakvu zamjerku ili osudu. Današnju situaciju ne znam kako bih komentirala. Više nije to samo prodaja cvijeća, ipak je to veliki posao. Što se dogodilo da dođe do ove sadašnje teške situacije, ja ne znam - kazala nam je bivša susjeda Marica.

Ostali stanovnici Kloštar Ivanića na spomen Todorića samo odmahuju rukom i ne žele komentirati stanje u Agrokoru.

- Kako si je napravio, tako će mu i biti. Ništa više ne želim reći - kazao je jedan stanovnik.

Ni u Zmijavcima, rodnom kraju Ivičina oca Ante Todorića, nitko nije bio spreman na komentare o trenutačnoj situaciji u kojoj se našla obitelj. Tek u prolazu stariji stanovnici zaseoka Todorići komentirali su situaciju riječima: “Kad si bogatiji, onda si i pametniji. Znat će se on snaći i izvući iz ove situacije”. 

Ipak, njemu bliži u zaseoku Todorići govore da je sve to bilo dobro dok je uzde u svojim rukama držao Ivica, za kojeg su dodali kako je uvijek bio radišan i marljiv te omiljen dok je bio momak.

- Kad su mlađi preuzeli poslove, sve je otišlo k vragu. Novac se trošio i nije bilo kontrole, a sad sve dolazi na naplatu - rekli su stanovnici Zmijavaca. 

Oduvijek je obitelj Todorić bila bogata, a djed mu Ivić, čije ime nosi i Ivica, bio je glavar sela. Još od Kraljevine Jugoslavije, dodaju stariji mještani, bili su dobrostojeći. Otac mu Ante, kao mladić, otišao je na školovanje u Zagreb, gdje je završio fakultet, što je u ono vrijeme bila rijetkost u ovom kraju. Ono što su mu i prije, a sad posebno, Imoćani zamjerili, jest to što u trenutku privatizacije, unatoč pozivima iz Imotske krajine, nije želio barem dio svojeg novca uložiti u gospodarske objekte u Imotskome, poput Agrokoke, koju je njegov otac Ante i osnovao.     

Sestra je rođena u Kloštru, a Ivica je tamo kršten    

Ivica Todorić je i kršten ovdje. Njegovi roditelji, Ante i Mira, rođena Poštek, koja je iz Kloštar Ivanića, vjenčali su se 1950. godine. Ivičina sestra Jadranka rođena je 1952. u Kloštru.

Ante Todorić je nakon studija agronomije 1955. imenovan direktorom poljoprivrednog dobra u Božjakovini. Todorići su živjeli u jednom stanu u starom dvorcu.