Kao društvo na lošem smo putu. Stignemo li to ipak promijeniti?

Sve nas boli neizreciva tuga ljudi nakon strašnog višestrukog ubojstva u školi u Grazu. Nismo se još oporavili ni od onog stravičnog čina mladića koji je u Zagrebu prije šest mjeseci u školi u Prečkom nožem napadao učenike i učiteljicu te ubio dijete, a i dan danas s knedlom u grlu govorimo o beogradskoj tuzi zbog tragedije u kojoj je klinac od 13 godina hladnokrvno pištoljem smaknuo devet školskih kolega. Jezive su to stvari, nedokučive uobičajenoj logici. Da, eksperti psihijatri i sociolozi znat će sa stručnog aspekta objasniti zašto mladi ljudi masakriraju djecu po školama, ali i mi koji nismo u toj kategoriji moramo se, kao obični ljudi i članovi ovog društva, zapitati i promisliti. Jer do prije nekog vremena uvijek smo takve užase vezali za Ameriku, državu u kojoj se oružje shvaća olako, a istodobno je teško biti usklađen sa zahtjevima i standardima modernog, neumoljivog društva. Državu u kojoj se municija prodaje na policama supermarketa neposredno uz zamrznutu hranu.