Knjiga za obračun: 'Sram vas bilo! Umanjujete zločin ustaša'

Iako je bio radni dan, u prošli četvrtak rano popodne pred ulaz u Spomen područje Jasenovac stigla je nekolicina posjetitelja.
Dočekuje ih zaštitar, svakog pita za razlog dolaska, zapisuje u blokić i vodi do ulaza.

Kako kaže ravnatelj Ivo Pejaković, nije to ništa čudno jer svaka kulturna ustanova u Hrvatskoj ima zaštitarsku službu, pa tako i Jasenovac, s tom razlikom što je Ministarstvo kulture zaštitu Spomen području dodijelilo tek prije tri godine.

Četiri knjige dojmova

Većina posjetitelja upisuje se u Knjigu dojmova, a od 1999. godine do danas ispunjeno ih je ukupno tri, a četvrta, koja se upravo nalazi u Memorijalnome muzeju ispunjena je do pola. I ona će jednog dana biti arhivirana i svjedočit će o vremenu u kojem su posjetitelji ispisivali svoje osjećaje. Zanimalo nas je postoje li u njima poruke mržnje i omalovažavanja žrtava. 

Dok stavlja tri knjige dojmova na stol, ravnatelj Pejaković kaže:

- Znate, ova vam je knjiga kao ulični zid. Svatko može pisati što god poželi, pa ćete i ovdje pronaći svašta.

Državnici se ne upisuju

Na pitanje upisuju li svoje dojmove i hrvatski državnici kada dolaze na obilježavanja Holokausta ili godišnjice proboja logoraša, 22. travnja 1945. godine, Pejaković odgovara:

- Ne, teško da ćete pronaći neki zapis državnika. Kad oni dođu, obično je prevelika strka i protokol im ne ostavlja previše vremena da se upisuju.

Ipak, listajući prvu od tri knjige, pronašli smo poruku bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera iz 2005. godine.

Sanader je napisao:

“U ime Vlade Republike Hrvatske i u svoje osobno ime došao sam odati počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac, o 60. obljetnici proboja zatočenika i o 60. obljetnici pobjede antifašističke koalicije nad fašizmom i nacizmom. Antifašizam spada u najveće europske i hrvatske vrijednosti, pa je Europa dan pobjede nad fašizmom izabrala i za Dan Europe, a Republika Hrvatska ga (antifašizam) ugradila u svoj Ustav.

Antifašizam je tekovina

Čestitam gospođi Nataši Jovičić i njezinim suradnicima na samoprijegornom radu u očuvanju institucije, pripremi postava muzeja i slanju poruka mira, tolerancije, dijaloga, vladavine prava. Čestitam gospodinu Slavku Goldsteinu, predsjedniku Savjeta Spomen područja Jasenovac, na radu u pronalaženju istine i radu na popisu imena i broja žrtava u Jasenovcu.”

Tako je ostalo svjedočanstvo o tome koliko se promijenila Hrvatska u posljednjih nekoliko godina i kako se 2005. godine hrvatski premijer nije sramio reći da je antifašizam jedna od najvećih ustavnih vrijednosti Republike Hrvatske. 

Nažalost, o tome se u Hrvatskoj sve manje priča, a još se vode polemike i osnivaju povjerenstva koja bi trebala odlučiti je li pozdrav “Za dom spremni” prikladan ili ga treba sankcionirati. 

Sramotne poruke

Stoga i ne čudi da Knjige dojmova u Jasenovcu svjedoče o sramotnim pokušajima da se omalovaže tisuće nedužnih logoraša civila, koji su ovdje prolazili najgore torture i na kraju okrutno ubijani. 

Uz tisuće emotivnih poruka koje su ovdje ostavili posjetitelji, od kojih velik broj potomaka ili rodbine žrtava NDH, uz poruke mira i želje da se nikad više ne ponove takvi zločini, bilo je i onih koji su i na ovome mjestu bez imalo pijeteta crtali ustaške simbole i ispisivali psovke. 

Jedna od poruka svjedoči i da je u Jasenovcu bio i požeški biskup Antun Škvorčević s 80 svećenika, koji je poznat po svojim propovijedima u kojima zaziva pomirenje i oprost.

No uvreda i pokuda nije bila pošteđena ni bivša, a nije ni sadašnja uprava, iako se postav i popis žrtava neprestano dopunjuje, kako i piše u Muzeju.

Naime, mnoge kritike odnose se na novi postav Memorijalnog muzeja, koji je preuređen 2006. godine. Potomci žrtava razočarani su uglavnom zato što smatraju da se prikriva okrutnost kojoj su bili podvrgnuti deseci tisuća nedužnih ljudi.

Otvorena priča

Srbi smatraju da se previše ističu židovske žrtve, a zanemaruju njihove, a mnogi potomci židovskih logoraša razočarani su činjenicom da nisu naišli na imena svojih članova obitelji koji su ovdje ubijeni. Jedino je romsko izaslanstvo ostavilo kratku poruku i nacrtalo kotač - kao simbol njihovog vječnog života u pokretu.

Sve to samo potvrđuje da priča o Jasenovcu, nažalost, nije završena ni nakon 73 godine. Prešućivanja i manipulacije brojem žrtava u dnevnopolitičke svrhe stravično štete  Hrvatskoj, pa zato ne čudi da dobivamo pljuske kad to najmanje očekujemo, poput izložbe koja je upravo postavljena u UN-ovoj zgradi u New Yorku.

Hrvatskim povjesničarima ostalo je jako mnogo posla, a hrvatskim političarima da se jasno odrede prema ustaškom režimu, njegovim simbolima, kao i zločinima.