Kućni trio svira harfu: Mama Diana prenijela strast na kćeri

Ljubav prema glazbi nosim od kuće jer je glazba uvijek bila prisutna u užoj i široj obitelji. I po maminoj i po tatinoj strani svi imaju dobar sluh, a amaterski su se svirali gitara i klarinet, pjevalo u zboru...

Pokretanje videa...

01:17

Za nonina oca i brata mogu reći da su bili poluprofesionalci u domeni narodne glazbe otoka Krka. Svirali su i izrađivali sopile (narodni instrument Hrvatskog primorja). Prvi profesionalni glazbenik u obitelji je starija sestra Tea, violinistica, zamjenica koncertnog majstora Orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, priča nam Diana Grubišić Ćiković, multitalentirana profesorica harfe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, koja profesionalno svira klavir i harfu.

Počela je sa sedam godina upisavši se na klavir u Rijeci, dok je harfu upisala nekoliko godina kasnije u Ljubljani jer u Rijeci nije bilo škole za taj instrument. Školovanje je trajalo do 23. godine, nakon čega se usavršavala u inozemstvu.

Danas profesorica, u bogatoj karijeri više od 20 godina bila je solo harfistica Orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca, a kao gostujuća harfistica surađivala je s gotovo svim orkestrima u Hrvatskoj i Sloveniji.

- Sjećam se uzbuđenja, ushićenja i radosti kad sam kao maturantica dobila svoju prvu harfu koju su mi kupili roditelji. Često sam prije spavanja palila svjetlo u sobi i dugo zadivljeno gledala u nju ne vjerujući da je taj predivni instrument sad moj te da ga mogu svirati kad god i koliko god želim - prisjeća se Diana.

'Moje kćeri žive s harfom od rođenja'

Da jabuka ne pada daleko od stabla svjedoče Dianine kćeri, srednjoškolka Marta (16) i studentica treće godine harfe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Veronika (20), koje su također strasne glazbenice i nastupaju s mamom kao trio.

- Moje kćeri žive s harfom od rođenja, a rekla bih i prije (s Veronikom sam svirala solističke koncerte te u orkestru sve do 8. mjeseca trudnoće). Kad su bile male, igrale su se kraj mene dok sam vježbala, a često sam ih uzimala u krilo i pokazivala im kako se svira.

U to vrijeme, osim velike koncertne harfe, imala sam kod kuće i manju, tzv. keltsku harfu i ona je bila njihova ‘igračka’ na kojoj su kroz igru započele svoje bavljenje harfom. Isprva sam ih učila jednostavne melodije.

'Pokušala sam ih preusmjeriti'

Spontano je došlo do ozbiljnijeg muziciranja i želje da se upišu u glazbenu školu, a ja sam im prvo, kroz ležeran pristup i zajedničko muziciranje, a kasnije ozbiljni rad, postavila tehničku osnovu. Nisam očekivala od njih da krenu mojim putem, dapače, u čestim razgovorima pokušala sam ih preusmjeriti, no kažu članovi obitelji i prijatelji da je moje oduševljenje harfom preočito, intenzivno, na neki način zarazno i da drugačije nije moglo biti - kaže nasmiješena i ponosna mama Diana koja je nastupala i u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Rusiji, SAD-u, Australiji, Južnoj Americi...

Pa ipak, jedan od koncerata ostao joj je u posebnom sjećanju. Bio je to onaj 10. svibnja 2013. godine u Brazilu, na njezin rođendan, kad je organizator izašao na scenu i nešto izgovorio publici na Diani nerazumljivom portugalskom jeziku. Kad je izašla na scenu, čitava dvorana od 600 ljudi zapjevala je: “Happy birthday to You”.

- Kakva divna, neposredna i neformalna publika! Sjela sam za harfu, otpratila pjesmu zvucima i nakon burnog pljeska započeo je koncert - oduševljeno se prisjeća glazbenica Diana.

Rado se sjeća i prvog nastupa s kćerima u Maloj dvorani KD-a Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

- Sjećam se da nimalo nisam strepila za njih, sve je bilo tako spontano, kao kad sviramo kod kuće, i neizmjerno sam uživala vidjevši koliko one uživaju u tome i koliko su sigurne u to što rade - kaže mama Diana, koja je kćerima neslužbena mentorica od početaka, a posljednje tri godine i Veronikin službeni profesor glavnog predmeta (harfa) studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (iako je ne ocjenjuje na ispitima).

Prvo mama, tek onda mentorica

- Imati kod kuće majku harfisticu iznimna je sreća i pomoć koju mi, nažalost, uzimamo zdravo za gotovo jer je za nas to nešto potpuno normalno. Kao što roditelji djecu uče hodati i čitati, tako smo i nas dvije učile svirati, jer smo od malih nogu pokazivale želju i interes. Unatoč tome što nam ona prenosi neizmjerno znanje i što u bilo koje doba dana možemo imati usavršavanje, ona je za nas uvijek prvenstveno mama, a tek onda mentorica. To vam je kao kad majka ima sina svećenika. On je za nju uvijek sin, a ne velečasni - šali se Veronika.

Da je imati mamu harfisticu velika prednost slaže se i mlađa kći Marta.

- U razvoju mojeg učenja harfe to mi je dalo dobre temelje tehnike i bazu za daljnji napredak. Mama mi je uvijek na raspolaganju i spremna pomoći kod kuće pa tako ne ovisim samo o profesorici u glazbenoj školi. Užitak mi je svirati u našem ‘kućnom triju’ te uživam na svim našim probama i nastupima - ispričala nam je simpatična Marta.