Dugovi su i dalje tu, pa jesu li veledrogerije odjednom postale altruistične? Nisu. Biznis je biznis, kao i u svakom poslu, oni su tu da zarađuju. A što se onda tako naglo promijenilo?
Lijekovi stigli, a dugovi ostali
Tresla se brda, rodio se miš, dugovi ostali, opskrba bolnica se normalizirala. Tko više uopće može shvatiti što se tu događa?
Nakon dva tjedna prepucavanja i nabacivanja s milijardama koje su običnim smrtnicima posve apstraktne, preko noći se u trenutku situacija s veledrogerijama normalizirala. Dugovi su i dalje tu, pa jesu li veledrogerije odjednom postale altruistične? Nisu. Biznis je biznis, kao i u svakom poslu, oni su tu da zarađuju.
A što se onda tako naglo promijenilo? Nitko ne zna, ali možemo biti sigurni da smo proteklih dana bili taoci političko-gospodarskih spinova. Naime, dug bolnica, odnosno države za lijekove nagomilao se na 6,5 milijardi kuna, a istodobno, govorili su u veledrogerijama, država najavljuje gradnju novih bolnica. Svima u opskrbnom lancu je neplaćanje dozlogrdilo i bili su spremni su ići do kraja. Srećom, sve se normaliziralo jer u ovom slučaju cijena je mogla biti ona najviša, nedopustiva. Ljudsko zdravlje i životi.
SPIN
• Kao i sve ostalo, pričom s veledrogerijama upravlja politika sa svojim manipulacijama. Svi plasiraju ono što njima odgovara.
• Premijer kaže da veledrogerije ‘nisu kruha gladne’ i da neće propasti. Izbjegava li time država plaćanje svojih dugova?
• Vlast krivnju za dugove voli prebacivati i na ravnatelje, prozivati ih da krivo upravljaju ustanovama.
• Veledrogerije traže šest milijardi, a Beroš kaže da je dug 3,6 milijardi. Tvrdi da veledrogerije dug obračunavaju od dana izdavanja računa, a ne dospijeća.
• U početku posljednje krize bolnice su govorile da imaju zaliha za nekoliko dana. Nakon dva tjedna izjave su bile iste. Isporuka, znači, nije posve obustavljena?
• Vlast nikad ne spominje da čak trećina trošarina na nezdrave proizvode treba ići iz državnog u zdravstveni proračun.
FAKT
• Situacija se lomi na leđima nedužnih pacijenata koji ostaju bez nužnih terapija i gaze im se prava na liječenje i život.
• Za sve nas vrijedi da se dugovi trebaju platiti. Za vlastite sami snosimo odgovornost, a za ove država zbog dugogodišnje loše politike.
• Pa zar su baš svi ravnatelji nesposobni? Nisu. Nego imaju premale i nedostatne bolničke limite.
• Ne postoji način da znamo tko govori istinu, sve što imamo je njihovo prepucavanje. A posljedice toga najviše osjećaju pacijenti.
• Problem je nastao najviše s posebno skupim lijekovima, ali ostaloga je, čini se, ipak bilo, jer pogon u bolnicama nije stao.
• Taj novac ne ide za zdravstvo, nego država s njim krpa druge rupe. Nitko točno ne zna što.