'Loše bismo mi prošli da su svi njemački generali bili kao on...'

Erich von Manstein preživio je rat. Po Hitlerovom mišljenju on je bio najpametniji od svih generala, a za saveznike 'najopasniji protivnik'. Njegov život svojstven je većini pruskih generala koji su se prema nacizmu odnosili s kritičkom suzdržanošću, ali su poput slijepog oruđa vodili nemilosrdni rat, opisiva najvećeg Hitlerovog stratega Guido Knopp u svojoj knjizi 'Hitlerov ratnici'.

Umirovljen jer nije slušao

Erich von Manstein osmislio je plan operacija za vojni pohod na Francusku 1940. i tako opravdao glas vojnog genija. Vodeći generali očitovali su se protiv Mansteinove pogibeljne ideje. Samo je Hitler ustrajao u planu Rez srpom, zahvaljujući kojem je postigao najveću vojnu pobjedu u svojoj vojnoj karijeri - pobjedu nad Francuskom. Nakon napada na Sovjetski Savez Manstein je s Jedanaestom armijom osvojio Krim i Sevastopolj te tako srušio najveću Staljinovu utvrdu.

Iako je u međuvremenu unaprijeđen u feldmaršala, nije uspio probiti sovjetski obruč oko Šeste armije. Hitler je odbio Mansteinov zahtjev da izda naredbu za proboj, što je zapečatilo sudbinu 250 tisuća vojnika. Nakon Staljingrada Manstein se nadao vojnom remiju ali je Hitleru to bilo nezamislivo. Nakon žestokog sukoba mišljenja o vođenju rata na Istoku, u ožujku 1944. smijenio je Mansteina 

'Moj Führeru, vi biste kao teklič Prvog svjetskog rata morali znati koliko dugo treba da zapovijed stigne do vojske na prvoj liniji fronte' - riječi su koje je general,koji je govorio što je i mislio, jednom prilikom uputio Adolfu Hitleru.

Naime, Manstein je bio jedan od rijetkih generala koji se nisu bojali suprotstaviti Hitleru kada je situacija zahtijevala. Znao je ignorirati izravne naredbe i nadglasavati Führera kada je to trebalo. Ovaj mu je to tolerirao zato jer je Mansteina previše trebao. Hitler je ipak konačno izgubio strpljenje 1944. i otpustio ga iz vojske. No, za razliku od većine ostalih generala koje je otpustio, to se odigralo časno. Nije ga otpustio već ga je 'umirovio'.

Odgoj u tradiciji pruskog časničkog zbora

Vojnička tradicija Mansteina je pratila od kolijevke, a odgoj je učinio ostalo. Rođen 24. studenog 1887. u Berlinu kao deseto dijete obitelji Lewinski, stare obitelji pruskih časnika, a nakon krštenja posvojila ga je obitelj Manstein. Gospođe Lewinski i Manstein bile su sestre, a budući da Hedwiga von Manstein nije imala djece, sestre su odlučile da deseto dijete Lewinskijevih, bude li dječak, nosi prezime Manstein. Kad je rođen bračni par Manstein dobio je telegram iz Berlina: 'Danas vam je rođen zdrav dječak. Majka i dijete su dobro. Srdačne čestitke. Helene i Lewinski'
Stara pruska obitelj Manstein davala je časnike još od doba izbornih knezova i svog je posinka odgojila u tradiciji pruskog časničkog zbora, objašnjava Knopp.

'On je bio vojnička osobnost na iznimnoj razini. Odlikovali su ga visoka inteligencija, golemo strateško umijeće, hrabrost i odlučnost, dalekovidnost i trenutačno uočavanje bitnog' - opisao je svog nadređenog Hans- Adolf von Blumroder, časnik Mansteinova Glavnog stožera

Arogantna sveznalica

Borio se u Prvom svjetskom ratu gdje je i ranjen, a poraz u ratu i carevo abdiciranje za Mansteina je značio traumatičan gubitak jednog sustava vrijednosti koji je neraskidivo bio vezna uz monarhiju.
Nakon rata je nastavio karijeru kao časnik, a među nekim vršnjacima i mnogim nadređenima u časničkom zboru stručno nadmoćni Manstein nije baš bio omiljen. Slovio je kao arogantna sveznalica, koji je doista sve bolje znao, brže shvaćao i točnije oblikovao. Neprestano je dokazivao da se s njim može računati kao sa čovjekom koji obećava.
Mlađi časnici divili su se 'operativnom čudu od djeteta': 'On uopće ne treba razmišljati, sve sipa kao iz rukava', ističe Knopp u svojoj knjizi.

Manstein je uvijek bio suzdržan prema nacističkoj ideologiji. Karijeru je ipak gradio. Hitler je naoružavao vojsku i trebao stručnjake. Prvog srpnja 1935. Manstein je došao na čelo Operativnog odjela, a sljedeće godine unaprijeđen je u general bojnika.

'Manstein je sve samo ne pristaša nacionalsocijalističkog režima. Ne možemo ništa poduzeti protiv njega jer ga trebamo; barem tako tvrdi Führer.' - kazao je za Mansteina Hitlerov ministar propagande Joseph Geobbels.

Nepolitični vojnik koji je činio ono što je najbolje znao

Pokušaje pripadnika vojnog otpora da Mansteina pridobiju za suborca feldmaršal je popratio riječima: 'Pruski feldmaršali ne dižu pobunu'. Duboko ukorijenjen u prusku tradiciju, do zadnjeg se trena osjećao obveznim iskazivati poslušnost na koju je prisegnuo, piše povjesničar Knopp.

Hitleru se suprotstavljao u vojnim pitanjima, ali njegovo ubojstvo bilo mu je nezamislivo. Sebe je smatrao nepolitičnim vojnikom koji je činio ono što je najbolje znao - ratovao, ne uvidjevši pritom kakve je zločinačke namjere Hitler imao. Na kraju se suočio sa katastrofom i vlastitom spoznajom da 'podrijetlom i odgojem nije bio spreman na izazov kakva je bila Hitlerova diktatura'.

'Zahlađenje odnosa između Hitlera i Mansteina nije bilo moguće, jer je njihov odnos uvijek bio hladan' - kazao je Johann Adolf von Kielmannsegg, časnik u Operativnom odjelu Vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta

Jedan britanski vojni sud osudio ga je 1949. godine u Hamburgu na 18 godina zatvora.

Ipak, Manstein je odslužio samo pola kazne. U svibnju 1953. nakon Churchillovih i Montgomeryjevih prosvjeda iz zdravstvenih razloga pušten je iz zatvora, nakon čega je u svojstvu stručnog savjetnika sudjelovao u ustrojavanju Bundeswehra. 

' Da nas je pustio da radimo svoj posao Hitler rat ne bi izgubio'

Njegovo ponašanje u poslijeratnim godinama simptomatično je za ponašanje mnogih visokih generala. I Manstein se trudio Wehrmacht, a tako i sebe osloboditi svake političke odgovornosti u Hitlerovoj bespravnoj državi. Svojim iskazima pred Nirnberškim sudom i u hamburškom sudskom postupku da je svoj osobni doprinos stvaranju mita o moralno čistom Wehrmachtu.

Po Mansteinovu mišljenju Hitler je svojim uplitanjem u zapovijedanje Wehrmachtom onemogućio njegovu uvjerljivu pobjedu. Da je Hitler svoje generale ostavio da rade svoj posao, rat se ne bi izgubio, smatrao je Manstein. Stoga je razumljivo što je svoje memoare nazvao 'Izgubljene pobjede'.

'Mansteina smo smatrali našim najopasnijim protivnikom. Njegovo tehničko svladavanje, ali baš svake situacije, zahtijevalo je nekoga njemu ravnopravnog. Loše bismo bili prošli da su svi generali njemačkog Wehrmachta bili njegova formata' - kazao je sovjetski maršal Radion Malinovski.

Mainstein se razumio u vojne karte, ali nije bio politički strateg. To da nije shvatio Hitlerovu bit i njegove prave ciljeve, da je svoje sposobnosti stavio u službu zločinca, uvjeren da služi domovini, bio je Mansteinov doprinos propasti Njemačke za koju je vjerovao da je kao vojskovođa može sačuvati, zaključio je Knopp.

Umro je na današnji dan 1973. godine od posljedica moždanog udara. 

Erich von Manstein bio je genijalan vojnik - ništa manje, a i ništa više od toga.