Majka i kći poginule u požaru, mještani užasnuti: ’U šoku smo, strašno je da su skončale ovako'

Majka i kći, Jelka. T. i Aleksandra M. iz Osijeka, poginule su jučer u požaru u svojem stanu u Krapinskom naselju. Požar je izbio oko 16 sati, kad je u stanu bila samo slabo pokretna i dementna Jelka, koja je uglavnom dane provodila ležeći u krevetu. Da nešto nije u redu, shvatila je njena kći Aleksandra, koja se netom nakon izbijanja požara biciklom vraćala iz grada. Ušla je u stan, koji je već bio pun dima i zahvaćen vatrom, vjerojatno želeći pokušati spasiti majku, no to joj nije uspjelo. Obje su se prvo ugušile od dima, a potom i izgorjele.

Policija je ujutro priopćila da je do požara došlo zbog svijeće koja je gorjela u stanu, vjerojatno pala ili jednostavno zapalila neki dio namještaja u stanu.

HOROR U OSIJEKU Policija završila očevid požara u kojem su poginule majka i kći! Evo što je uzrok zapaljenja...

- Da nešto gori, shvatili smo tek kad smo u hodniku zgrade vidjeli jako puno dima. Nismo u prvi mah shvatili što i gdje gori. Svi smo istrčali na ulicu. Tek smo onda vidjeli da je stan na katu u požaru. Vidjeli smo Aleksandru kako stoji uz prozor. Iza nje je taj dim sukljao van. Vikali smo joj da skoči, ali ona je samo stajala tamo; izgledalo je kao da se moli - ispričali su susjedi iz Krapinskog naselja koji su svjedočili tom užasnom događaju.

Jelkino tijelo pronađeno je izgoreno na krevetu, a Aleksandrino pored prozora, gdje su je susjedi zadnji put i vidjeli.

Obje žene živjele su povučeno. Nisu baš održavale kontakte sa susjedima iako su im oni bili spremni pomoći.

Jelka je bila učiteljica, u svojim osamdesetim godinama, a Aleksandra nije nigdje radila; brinula se o majci. Živjele su od majčine mirovine. Aleksandru su Osječani često mogli vidjeti na glavnom osječkom trgu, na tržnici ili ispred gradskih crkava kako pjeva, sakupljajući milostinju.

- Jako je lijepo pjevala. I ona i mama zapravo. Često smo ih čuli kako zajedno pjevaju u stanu dok je Jelka još bila sposobna. Aleksandra je svakog dana išla pjevati i u Kapucinsku crkvu, u zboru, zbog čega su joj u pomoć oko životnih problema povremeno uskakali osječki kapucini - kažu susjedi.

- Aleksandra je bila samozatajna žena, nije baš bila komunikativna. Poznajem je jako dugo godina, iz crkve. Svakog dana u pola sedam ona je bila obavezno na misi. Pjevala je u zboru i, u prijašnje vrijeme, svaki dan donosila grafoskop da bi časnoj pomagala u vođenju mise i projicirala riječi pjesama na zidu da svi u crkvi mogu pjevati. Bila je siromašna. Znam da nikad nije nigdje radila. Uzimala je odjeću u Crvenom križu, a i ja sam joj ponekad znao dati nešto novca. Bila je vrlo pobožna. Strašno mi je pročitati kako je skončala - kazao nam je Ivica iz Osijeka, koji je pjevao s Aleksandrom u crkvenom zboru. 