Majka mu poginula, služio u Legiji stranaca, branio državu

Ante Gotovina rodio se 12. listopada 1955. godine. S obitelji je živio u mjestu Tkonu na otoku Pašmanu kod Zadra. Njegova majka Ana poginula je nepune četiri godine nakon njegova rođenja. Pričalo se kako su u blizini njihove kuće gradili trafostanicu, a radnici su minirali kamenjar. Prema knjizi 'Gotovina, stvarnost i mit' radnici su vikali i upozoravali stanovnike da se ne približavaju, no malog Antu radovi su zanimali i nije se obazirao na upozorenja majke da se skloni. Majka je onda izašla iz kuće i potrčala za sinom. U zadnji čas ga je bacila pod sebe, zaštitila od eksplozije i nastradala. Otac Milan, dalmatinski ribar, se nakon Anine smrti sa sinovima Antom i Borisom te kćerkom Anicom preselio u Pakoštane. Jedno je vrijeme i radio u Zagrebu, a onda se u Pakoštanima oženio Aninom sestrom i dobili su dvoje djece.

Bježi na brod i prijavljuje se u Legiju stranaca

Prema knjizi 'Ratnik' Nenada Ivankovića Ante u adolescentskoj dobi bježi iz Pakoštana i otisnuo se na brod. Uskoro se prijavio u Legiju stranaca, elitnu grupu francuskih plaćenika koji su zaduženi za rješavanje kriznih točaka u francuskoj interesnoj sferi, odnosno najviše unutar bivših granica francuskog kolonijalnog carstva. Početkom 1973. godine položio je ispite i dobio je novo ime Andrija Grabovac, novi datum i godinu rođenja te je postao broj 151408. U Legiji je bio prema službenim podacima Suda u Haagu do 1978. godine, a prema knjizi 'Ratnik' do 1981. kada je ranjen. Sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu i drugim afričkim zemljama te u Srednjoj i Južnoj Americi. Stekao je čin starijeg razvodnika, a nakon toga je bio vojni instruktor i agent za vezu u zemljama Latinske Amerike. Pričalo se i o njegovom glamuroznom životu u pariškom mondenskom društvu, a naznake za to daje i Ivanković u svojoj knjizi. No te informacije nije moguće provjeriti. 

Vraća se u Hrvatsku i priključuje Zboru narodne garde

Gotovina se obitelji navodno cijelo vrijeme dok je izbivao van Hrvatske javio samo jednom i to razglednicom. U Hrvatsku se vratio u lipnju 1991. godine. Navodno je o tome obavijestio samo svojeg djeda, očevog oca, s kojim je bio jako povezan. Odmah nakon povratka priključio se Zboru narodne garde. Borio se u Slavoniji u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Ranili su ga, a nakon što se oporavio kratko je vrijeme bio zapovjednik HVO-a Livno. Od 1992. do 1996. godine bio je zapovjednik Zbornog područja Split. Brzo je vojno napredovao, te je u činu brigadira bio jednim od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: obranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni rat u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje akcije Oluja. Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV-a i HVO-a u Operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke. 

Mirovina i bijeg

Nakon što 2000. na vlast dolazi šesteročlana koalicija, a Mesić postaje predsjednik, Gotovina je supotpisnik pisma 12 generala koji kritiziraju politiku nove vlasti. Mesić ga je zbog toga umirovio 29. rujna 2000. godine zajedno s još šest visokih časnika HV-a. Haški sud protiv njega diže optužnicu 2001. godine. Gotovina bježi i skriva se nekoliko godina. Uhitili su ga 7. prosinca 2005. godine na Kanarskim otocima. Suđenje je njemu, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku počelo 11. ožujka 2008. Haški sud bi prvostupanjsku presudu trebao donijeti u petak 15. travnja u 11 sati u sudnici 1. Suda u Haagu. Žalbeni postupak na presudu mogao bi trajati još godinu dana.

Ima i francusko državljanstvo

Gotovina je francuski državljanin od 1979. godine na temelju službe u Legiji stranaca. Navodno je 2010. godine njegova supruga Dunja to isto pokušala ishoditi za sebe i njihovog sina Antu. Zbog toga su krenule spekulacije da bi se, nakon izricanja presude, u slučaju da ona bude oslobađajuća, Gotovina s obitelji mogao preseliti u Francusku. 

Bio je optužen za pljačku

Francuski su mediji pisali kako je 80-ih godina nakon što je izašao iz Legije stranaca Ante Gotovina sudjelovao u pljački. Zbog toga je bio i osuđen pred francuskim sudovima. No Ivo Pukanić, likvidirani urednik Nacionala, koji je napravio intervju s Gotovinom dok je ovaj bio u bijegu, tada je tvrdio da su prozivke francuskih medija neutemeljene te kako nije bila riječ o pljački i otmici nego poslu na državni račun.

Spasila ga koka?

Ivanković u knjizi 'Ratnik' navodi kako se Gotovina dok je bio u džungli Gvatemale razbolio. Dobio je tropsku groznicu. Spasilo ga je lišće koke koje je žvakao. 

Najdraža mu je pjesma 'Da te mogu pismom zvati'

Iako Ante Gotovina uvijek djeluje ozbiljno i odmjereno, oni koji ga bolje poznaju kažu za njega da kao pravi Dalmatinac voli fešte i pjesmu. Navodno mu je najdraža pjesma 'Da te mogu pismom zvati'. 

'Pio je Jack Daniel's i Coca Colu, pušio crveni Malboro i bio je monstrum'

Ante Kotromanović, Gotovinin suborac, je prema knjizi 'Gotovina, stvarnost i mit' posvjedočio kako se general kontrolirao u svim situacijama. Dodaje kako nikada nije popio više od tri alkoholna pića, a pio je uglavnom Coca Colu i Jack Daniel's. Kotromanović dodaje i kako je Gotovina bio monstrum odnosno spavao je samo sat ili dva. 'Odmah, čim bi se odmoren probudio nakon kratkog sna, zakačio bi noge za krevet i tako radio sklekove'  navodi Kotromanović u spomenutoj knjizi. 

Otac mu preminuo dok je bio u pritvoru

Milan, otac Ante Gotovine umro je 2008. godine u svojoj kući u mjestu Pakoštane od srčanog udara. Imao je 76 godina. Gotovinini odvjetnici su tada najavili da će tražiti da generala, koji se i onda nalazio u pritvoru u nizozemskom Scheveningenu, puste kako bi ocu mogao otići na pogreb. Za njega je bila spremna jamčiti i hrvatska Vlada. No Gotovina ipak nije iskoristio mogućnost da zatraži puštanje. Ocu je poslao vijenac na kojem je pisalo 'Voljenom ocu od sina Ante'.  

Izvori za članak: 24sata, 'Gotovina, stvarnost i mit' autora Ivice Đikića, Davora Krile i Borisa Pavelića, Novi liber 2010., 'Ratnik, pustolov i general' autora Nenada Ivankovića, Honos 2001., Wikipedija, Jutarnji list, Dnevnik.hr i www.vojska.net