Majka nestalog tajkuna: 'Sine, javi mi se da znam da si živ...'

Mama, puknut ću od svega. Jako me stišće u prsima, rekao je prije dva mjeseca zagorski milijarder Božidar Gorup (51) majci Rozaliji (73).

Mnogo poslovnih sastanaka, godine bez godišnjih odmora i puno gladnih ruku koje su pružali prema njemu uzeli su svoj danak. Gorup je u Tomaševcu kraj Klanjca ušao u auto jednog od svojih radnika i nestao. Zadnji put su ga vidjeli 25. siječnja kad je kupovao avionsku kartu u nepoznatom smjeru na aerodromu u Beogradu. Da je samo želio otići što dalje, svjedoče i osobne stvari, koje je ostavio u autu. Mobitel je ostavio kod kuće i ženi kratko poručio da se ide odmoriti. Kako se dva tjedna nije javio, supruga je pozvala policiju. Prošlo je već mjesec dana od kada su ga zadnji put vidjeli, a njegova majka od tuge više ne može plakati.

- U kuću nam je odmah došlo 30 policajaca. Tražili su ga prvo u Zagorju, a htjeli su isprazniti i obližnji ribnjak. Nadamo se da je živ i da će se vratiti - kazala nam je u nedjelju neutješna Rozalija. Kamo je mogao otići avionom, ne zna, jer nemaju rodbine u inozemstvu. Razmišlja samo o tome je li možda kod nekog prijatelja i svaki dan moli se da se što prije vrati u obiteljsku kuću. Snaha i Rozalijini unuci sve to jako loše podnose.

''Bio je prepošten i iskoristili su ga''

- Svi su mu u poslovnom životu stvarali pritisak. Blesav je što je sve te tvrtke preuzeo, a nije imao iza sebe ljude koji bi ga podržali. Mene muči zašto je otišao kad nije napravio nikakav problem. Drugi su svašta skrivili pa im nije ništa. Bio je prepošten i drugi su to iskoristili - odlučno je rekla njegova majka. On i njegov brat su od mladih dana sami radili i podigli današnje poslovno carstvo. Rano su ostali bez oca pa su se za sve morali puno više truditi. Rozalija ih je podržavala u svim poslovima, odgajala ih da budu uvijek pošteni i nikad ne ukradu tuđe. Njena briga ne prestaje ni danas. Iako je Božidar bogataš, ona i dalje živi skromno. Svaki dan se brine za ovce i pure te održava kuću.

- Kuću smo gradili od nule. Bilo nam je tako teško da smo spavali na podu, u jednoj sobi. Jedne godine smo bili čak i bez krova - prisjetila se majka. Zbog nestanka sina teško joj je izaći među susjede i sumještane jer je stalno ispituju gdje je Božidar.

''Stalno je bio iscrpljen i na sastancima''

- Samo je na sastanke odlazio. Nisam mu mogla reći da uspori jer me nije slušao. Vraćao bi se s posla svaki dan oko 23 sata. Ustao bi u 6 i jedva je hodao. Smiksala bih mu povrće i maslinovo ulje, skuhala čaj jer inače ne bi ni jeo - kaže Rozalija. Strašno ga je pogodila i poslovno i privatno poplava u županjskoj Posavini. Da su farme ugrožene, javili su mu telefonom. Uzeo je tad samo gumene čizme i odjurio pomoći ljudima.

- Kad se vratio, jedva je stajao na nogama. Ni čarape rezervne nije ponio, a onda je ljudima koji su sve izgubili poslao kamion pun odjeće za prvu ruku - kazala je majka. Malo tko zna da njezinog Bože danas ne bi bilo jer mu je malo nakon očeve smrti puknulo slijepo crijevo. Hitno su ga odvezli u Zagreb, gdje su mu liječnici ipak uspjeli spasiti život. On se, prema riječima majke, odužio svima tijekom života, a drugi su to samo iskorištavali.

Mještani: Bez njega bi ovaj kraj potonuo

Da je Gorup zaista bio dobar susjed i prijatelj, potvrdili su nam i na benzinskoj crpki.

- Božo je uvijek bio fer i napravio je sve za druge, tko god je tražio. Iako njegove tvrtke i dalje posluju, svi se boje za svoju budućnost. Bez njega ovdje bi cijeli kraj brzo potonuo u siromaštvo - kazao nam je radnik benzinske tvrtke.

S njegovom izjavom slažu se i u obližnjem Klanjcu. Njegovo ime izgovaraju s poštovanjem, ali kao ni policajci i obitelj, nitko ne zna gdje je Gorup završio. Mjesec dana od nestanka i dalje nagađaju gdje bi mogao biti, no to je sad “stara priča” koja, nažalost, nema kraj. Sretnom kraju nada se cijela njegova obitelj, pa je tako uvijek jedan od članova kod kuće ako Gorup slučajno nazove. Makar je mobitel ostavio u kući, broj zna, kao i da im silno nedostaje.