Među prvima smo doživjeli panoramski rafting Savom

- Ideš na rafting na Savu? Onu zamazanu, smeđu, odvratnu Savu? - su bile najčešće reakcije kad sam rekla kuda sam se uputila. Moram priznati, nije ni nama bilo svejedno. 

Dio nervoze je nestao kada nas je stručni tim detaljno uputio i vodio putem da nešto ne pođe po zlu. Nakon predstavljanja projekta u zagrebačkom restoranu Savski mlin, nekoliko peripetija na putu do Jankomira i detaljnih instrukcija na jankomirskom nasipu krenuli smo u oblačenje opreme. Navukli smo odijela od neoprena, prsluke za spašavanje, neoprenske "šlapice" i kacige, uzeli vesla i krenuli.

Dva žuta gumenjaka čekali su nas odmah pokraj Jankomirskog mosta. Čim smo se približili vodi, većina je putnika s neugodom na licu htjela izbjeći ikakav doticaj sa Savom i što brže uskočiti u čamce. Brzo smo shvatili da je to nemoguće jer gumenjaci, inače posebno dizajnirani za avanturističke raftinge, imaju na svojem dnu otvor kroz koji određena količina vode može slobodno ući i izaći. 

Divlja priroda usred Zagreba

Nitko od nas amatera nije nikad plovio Savom i svi smo bili pomalo preplašeni što će nas zateći u rijeci koja razdvaja Zagreb. Kad smo napokon krenuli i prešli Jankomirski most, jedino što nas je dočekalo je netaknuta priroda i tišina prekidana samo šumom grana iznad vode. Više od sat vremena smo polagano veslali od jednog do drugog kraja rijeke, gledali prirodu i čuli glasove i smijanje kolega iz drugog čamca. 

Naš vodič, profesionalni instruktor raftinga Ivica Zdravić, je ostao vidno iznenađen čistoćom rijeke i prirodom koja ju okružuje. Nismo očekivali divljinu i nepregledno žbunje i tek tu i tamo kojeg entuzijastičnog ribiča kojeg se, izgleda, naš prolazak u čamcima nije nimalo dojmio. Susreli smo i nekoliko čaplji, ali vidre o kojima svi pričaju nas ipak nisu posjetile putem. 

Sava je čišća nego što vam se čini 

Rijeka je žućkasto zelene boje, malo zamućena, ne smrdi i nije previše hladna. Ovo posljednje smo otkrili kad smo nakon pola sata vožnje u uskim odijelima po suncu, svi umočili noge i polili se Savom po ramenima. Koliko znam, do sada nitko nije dobio neku kožnu bolest ili bakteriju. 

Izgubili smo dojam da plovimo duž Zagreba sve dok u daljini nismo vidjeli vrhove nebodera na Srednjacima. Malo pomalo, približili smo se prvo propaloj Sveučilišnoj bolnici, pa Areni Zagreb i naposljetku došli do Jadranskog mosta. Osobno mi je najzanimljivije bilo vidjeti most “Hendrix” iz žablje perspektive, iako smo na tom dijelu morali najviše veslati zbog nekoliko laganih brzaka, drugih na ruti koju smo prolazili. Svi su bili oduševljeni vidjevši “kockicu”, HRT i zagrebačke nebodere, koji s rijeke izgledaju sitni i jako daleki.

Prolaznici na mostovima se nisu previše obazirali na tri limun žuta čamca s hrpom ljudi koji su nonšalantno prolazili Savom. Zaustavljanje je bilo najteže, jer smo morali veslati na točno određen način da nas rijeka ne odnese dalje od pristaništa odmah poslije Mosta Mladosti. 

Uspjeli smo i to, te odmah krenuli skinuti, odnosno “odguliti” debela crna neoprenska odijela sa sebe. 

Vožnja od 12 km traje oko dva sata

Svi koji žele na panoramski rafting, informacije mogu pronaći na web stranicama Nemo Adria i Ibus. Mi ga svakako preporučujemo jer je jedinstveno iskustvo i prilika za vidjeti Zagreb skroz drugim očima. Projekt je ovom vožnjom zaživio i prve rute počinju od ovog vikenda. Vožnja po osobi košta 200 kuna, a svi koji se na nju odluče će biti dobro upućeni u rafting i stručno vođeni. Iako traje oko dva sata i ima 12 kilometara, Sava je vrlo mirna rijeka i veslanje nije naporno.