Najjači suvremeni ruski književnik, dobitnik svih važnih tamošnjih literarnih nagrada, ali i oštar Putinov kritičar, bio je gost programa 'Europea u Dvorištu' u Zagrebu
Mihail Šiškin: Jako mi je žao, ali sramim se svoje Rusije
Laskaju mu jako - novi Nabokov, inovativan stilist, najveći živući ruski pisac, nabrajaju. Šiškin ne mari. “Ako kritičar autora uspoređuje s Čehovom ili Tolstojem, uvjeren sam da je to zato što ne poznaje druge ruske pisce“, opaža. Za svoju posljednju knjigu “Pismovnik”, kaže da se bavi pitanjem kako prevladati smrt. U njegovim godinama, a skupio ih je 53, jedini odgovor je ljubav, zaključuje. Kao pisac, čovjek od kulture, Šiškin snažno osjeća i moralnu obvezu da bude politički angažiran. Poznat je tako po kritikama Putina i Rusije, iz koje se iselio u Švicarsku 1995. Tako je 2013. na američkom Book Expu odbio predstavljati ruske pisce. Objasnio je tada da ne može zastupati kriminalni režim. U otvorenom razgovoru, prijazan je pisac otkrio zašto Putina smatra “crnom rupom”, kako vidi rusko-ukrajinski sukob, ali i zašto autorima savjetuje da pišu netočno.
Jednom ste spomenuli da vas je Tolstoj potaknuo da se ne bojite biti naivni. Što to znači?
Malo prije smrti, Tolstoj je u dnevniku napisao: ‘Imamo željeznice. Ali kamo putovati? Imamo bolnice, sve što može produžiti život. Ali čemu živjeti?’ Prema mom mišljenju, pisac treba postavljati ta pitanja, ne dječje naivna nego potresna. Tolstoj me naučio toj definiciji naivnosti i tomu da, koliko god te smrt ‘lupala po ušima’, ti moraš uporno postavljati pitanja.
Kad pišete, kažete da na neki način prevodite, a mlađim piscima savjetujete da pišu netočno. Što se krije iza te osebujne filozofije?
Mislim da je standardni jezik sredstvo nesporazumijevanja. Kad sam s 15 godina djevojci htio reći da sam zaljubljen u nju, zanijemio sam, riječi kao da su umrle. Tako se, vjerujem, rađa pisac. Kad shvati da mu je jezik mrtav i da se njime ne može propisno izraziti. Ako je pravi pisac, ta ga spoznaja primora da izmisli novi jezik, da oživi riječi, da ih koristi na neobičan način. Zato romane uvijek pišem na ruskom. To je moj jezik pa mogu s njime biti kreativan, baviti se umjetnošću riječi, umjesto normama.
>>> Više pročitajte u Expressu